Kada ima je Claire, majka četvero djece, rekla da ima karcinom, Cheryl je osjetila navalu ljubavi i borila se da zadrži suze.
– Kad nam je rekla da ima karcinom, moji osjećaji prema njoj naglo su se promijenili. Vidjela sam kako drugima umiru članovi porodice i shvatila sam da ću možda uskoro izgubiti majku – priča Cheryl koja je tada imala samo 16 godina.
Promijenila se, tješila majku kad joj je opala kosa zbog kemoterapije, brinula za mlađu djecu koja su tada imali 11, 5 i jednu godinu.
No, sumnje su se počele uvlačiti u njen um.
Zašto njena majka mora kod ljekara usred noći? Zašto brije kosu kad od kemoterapije kosa sama ispadne iz korijena?
Na kraju je odlučila istražiti, pa je otkrila mrežu laži s kojima se još uvijek pokušava izboriti.
Njena mama nije imala rak. Zapravo, sve je izmislila kako bi prikrila aferu.
Nevjerovatno, ali 37-godišnja Claire cijeloj je porodici, pa čak i dječici, rekla da ima karcinom i da je već u terminalnoj fazi. Kada je Cheryl svom ocu pokušala reći istinu on je odbio u to povjerovati i naljutio se na kćerku.
Tek kad je porodični prijatelj došao s gomilom dokaza, Clairina priča se srušila kao kula od karata.
Šarada je započela krajem 2011. godine, kada je Claire svojoj porodici saopštila bombastičnu dijagnozu.
– Mama nas je okupila i rekla da ima rak krvi. Nisam bila dobra s njom, ali vidjela sam kako drugi gube članove porodice zbog raka, a ja nisam željela da se to meni dogodi. Pogotovo jer imam mlađe braću i sestru. Osjećala sam odgovornost prema njima.
Cherylina baka i prabaka nedavno su umrle od raka, pa je ova vijest bila depresivna za cijelu porodicu.
Ali, nije prošlo puno, a Cheryl se počela osjećati nelagodno zbog majčinog ponašanja.
– Ni prije nije radila puno po kući. Sada je samo sjedila na kauču i naređivala šta treba uraditi, a kad bi je neko nešto pitao, samo bi rekla: “Ali ja imam rak”. Činilo se jako čudno.
– Prva stvar koja mi je bila sumnjiva je njeno padanje u nesvijest. Svaki dan samo 10 minuta nakon što bismo došli iz škole, tačna kao sat. Nisam posumnjala kad je obrijala kosu, znam da to neki čine prije nego sva opadne. Ali vidjela sam da ona i dalje brije kosu jer je počela rasti.
Svom mužu Chrisu nikad nije dopuštala da ide s njom na kemoterapije.
– Uvijek je imala flaster na ruci kada bi se vratila s kemoterapije. Kada sam je jednom pitala kako je na kemoterapijama, ispričala mi je i shvatila sam da je prepričala sapunicu koju smo gledale nekoliko sedmica ranije.
– A ponekad je na kemoterapije išla u ponoć. To mi je nikako nije uklapalo. Naročito jer je išla od toga da je nakon terapije jako bolesna do skakanja po trampolinu.
Kada je početkom 2012. godine Claire rekla porodici da je njena bolest u remisiji, Cheryl je mislila da izmišlja, a kada je nekoliko mjeseci kasnije rekla da se rak vratio i da je u terminalnoj fazi, tinejdžerka joj nije vjerovala ni riječ.
Iako je rekla da se rak proširio na kičmu i da će uskoro trebati kolica, nije izgledala uzrujano. Svje što je kćerka je mislila jeste da majka laže.
Ali Claire je nastavila s predstavom, počela je praviti spomenar s mlađim sinom, a s mužem je planirala vjenčanje.
Na internet forumima je razgovarala s oboljelima od raka, čak 4 prijateljice su napravile tetovažu u znak podrške.
U julu 2012. godine Cheryl je od majke posudila laptop, kad je na Facebooku iskočila poruka od nepoznatog muškarca.
– Bile su to jako seksualne poruke i oni su se dopisivali mjesecima. Bilo je strašno čitati kako spavaju zajedno. Iako će mu to slomiti srce, znala sam da to moram reći tati.
– Očekivala sam da će se ljutiti na mamu, ali umjesto toga je bio ljut na mene. Pukao je, podsjećajući me da mama ima rak u terminalnoj fazi.
Na kraju je Cheryl napustila dom i preselila kod momka, tad je počela istraživati.
– Nazvala sam bolnicu tražeći podatke o njoj, ali oni nisu imali pacijenta s njenim imenom. Nisu znali ni medicinsku sestru koju je majka uvijek spominjala. Nazvala sam sve bolnice, ali niko nije znao mamu. Tata mi nije vjerovao.
U oktobru 2012. godine, porodični prijatelj je također posumnjao u cijelu priču.
– Njegova supruga je imala rak i ništa se nije poklapalo s maminom pričom. Jedne noći kad je rekla da ide na kemoterapiju, on ju je slijedio i vidio da ide u kuću nekog muškarca. Pozvao je mog tatu i ispričao mu i tad je i tata povjerovao.
Te večeri je sve rekao Claire, a ona je na kraju sve priznala. Iste noći je iselila iz kuće i preselila kod ljubavnika.
Imala je ljubavnika i sve je izmislila kako bi to sakrila. Otac je nazvao kćerku kako bi joj rekao da je shvatio da mu je govorila istinu.
– Mama je izgubila starateljstvo i ne smije puno kontaktirati s djecom, samo poneka čestitka ili pismo svaka dva mjeseca. Tata je morao napustiti posao kako bi se brinuo za djecu, a Cheryl se vratila kući kako bi mu pomogla.
– Mlađa djeca ne razmiju zašto je to mama učinila. Moj mali brat se živo sjeća dana kad je rekla da je bolesna. Lio je suze misleći da će majka umrijeti.
– Još uvijek se pitam zašto je to učinila. Ako je bila nesretna s tatom, zašto ga nije ostavila? Zašto je dopustila da njena porodica prolazi kroz sve ovo? Nikad joj neću oprostiti.
