Majka četvoro djece, Kerry Trotter iz pokrajine Penshaw u Velikoj Britaniji, počela je prve kilograme gomilati u prvoj trudnoći, kada je bila u drugom stanju sa kćerkom Hayley.
”Brzo sam počela gomilati kilograme, sama sam kupovala hranu i jela šta sam željela. Bilo mi je svejedno zbog moje tjelesne težine, moja mama je uvijek bila na dijeti i pokušavala smršati. Ja se s kilogramima nisam opterećivala, bila sam sretna,“ za britanski Mail Online izjavila je Kerry Trotter.
Redovno je uživala brzu hranu, nezdrave prigrizke, kao što su čips i čokolada. Također i prženu hranu. Kada je dostigla konfekcijski broj 64, odjeću nije mogla kupovati u trgovinama za gojazne, shvatila je da je vrijeme za promjenu.
”Upošte nisam bila svjesna koliko sam debela. Kada sam kupila hlače broj 64, teško sam ih navukla. Na toj tački sam shvatila da moram nešto pokrenuti, inače ću umrijeti. Nisam mogla više hodati po stepenicama, kada bi koračala stepenicama jako bi se zadihala. Nisam mogla dokoračati niti do trgovine na kraju ulice, već su me do tamo morali voziti.“
2009. godine je posjetila svog ljekara, koji joj je najprije pokušao pomoći tabletama za smanjivanje apetita i mršavljenje, ali terapija nije urodila plodom. Nakon toga joj je predlagao operaciju smanjivanja želudca. Pred operativnim zahvatom je morala pokazati malo dobre volje i izgubiti nekoliko kilograma, da bi dokazala da će joj to uspjeti i nakon operacije.
Pridružila se je lokalnoj zajednici pojedinaca koji su uključeni u program mršavljenja. Uz njihovu pomoć i potporu, i nakon operacije je gubila kilograme. Izgubila je više od 100 kilograma.
”Sada, kada sam smršala osjećam se predivno. Još uvijek se navikavam na okolnosti, da mogu ići u trgovinu i da si mogu kupovati odjeću koju mogu obući. Upravo sam si ponovo kupila haljinu (to sam učinila zadnji put kada sam slavila 16. rođendan), haljinu ponovo mogu da obučem, u njoj se osjećam odlično.“
Uprkos svemu, nakon mršavljenja pojavio se novi problem, i to 13 kilograma suvišne kože koja visi s njenog tijela i uništava njen izgled. Kerry se sada nalazi u beznađu, operaciju odstranjivanja suvišne kože si ne može priuštiti, boji se da će s tom kožom ostati do kraja života.
Ljekari su joj rekli, da se takve operacije sufinasiraju u nekom pokrajinama, ali ne u svim. Živi u pokrajini u kojoj se takav zahvat ne sufinansira sa strane zdravstvenog fonda. Troškove operacije bi morala pokriti sama.
”Tretirati nas moraju kao osobe, jednako. Nikako ne kao osobu koja dolazi iz određenog područja. Ako finansiranje operacije nije dostupno ovde, morala bih ići u drugu bolnicu. Poznati su slučajevi, da ponegdje operaciju finansiraju, a negdje se pacijenti moraju boriti za tu privilegiju. Istinski si želim, da bi mi to omogućili, operaciju ne mogu sama plaćati. Iako sam izgubila suvišne kilograme, koža koja me okružuje, me opet tjera da kupujem veće brojeve odjeće jer tu kožu koja visi, na taj način sakrivam”
