Ovako počinje svoju bolnu ispovijest za “Dnevni avaz” 50-godišnja Sarajka, jedna od brojnih žrtava porodičnog nasilja, koja već mjesec nakon što je zadobila teške tjelesne povrede od muža alkoholičara živi u sigurnoj kući u Sarajevu.
Modrice po tijelu
Kako bi “sakrila porodičnu sramotu”, sve ove godine bila je žrtva nasilja, a s čovjekom koji ju je tukao navečer je bila primorana leći u isti krevet. Kako je vrijeme prolazilo, napadi nisu prestajali, ugasila se ljubav, jer je postala svjesna da svog krvnika ne može voljeti.
– S njim sam 35 godina u braku. Trpjela sam puno, fizičku i psihičku bol, gledala te modrice po tijelu, sve zbog kćerke i sina. Za prošli Bajram uzeo je nož i rekao da će me zaklati kao kurban. Međutim, najteže mi je palo kada je došao kod sina u kuću, gdje sam živjela posljednjih nekoliko mjeseci, a koji se oženio, govoreći mi da sam sinova kurva. Tako jako me udario da sam pala na pod. Spasio me sin koji se vratio s posla. Odvezao me na KUM, krv mi je šikljala iz usta. Zbog svega što sam preživjela 10 dana ležala sam u bolnici, a kao posljedicu trauma gubim pamćenje – priča naša sagovornica.
Dodaje da je njen muž neuračunljiva osoba, ali i alkoholičar koji svu penziju troši na opijanje.
– Nekoliko puta bio je i u Jagomiru. Nikad nije prestao biti krvnik, zbog njega sam se osjećala jadno kao žena, osoba, majka… Godine 2005. predala sam papire za razvod. Ali djeca su me molila da ostanem. Zbog njih sam išla s njim na terapije liječenja o ovisnosti, ali se nije popravio. Dešavalo mi se da me navečer istjera iz kuće, hodala sam mračnim ulicama, sjedila na pragu kuće, nisam imala gdje. Djeci koja sada imaju svoje porodice nisam htjela ići jer nisam željela da me vide takvu – priča ona.
Dramu u četiri zida pretrpjela je i 26-godišnja H. P., koja je prije četiri mjeseca, također u sigurnoj kući, našla sklonište s jednoipogodišnjom kćerkom.
Psihičko maltretiranje
– Prije braka ostala sam trudna. Kada smo se vjenčali, moj život se pretvorio u pakao. Obraćao mi se grubim riječima, vikao na mene… Trpjela sam to jedno vrijeme jer sam željela da naša kćerka ima oca. Međutim, posljednji put kada smo se posvađali zbog njegovo dvoje djece iz prvog braka koja su živjela s nama, rekao mi je da neće više da me vidi u kući. Uplašila sam se za život i otišla – priča H. P.
Dodaje da joj je ovo već drugi put da od nasilnog muža nađe sklonište u sigurnoj kući. Prvi put ju je usred noći istjerao iz kuće sa šestomjesečnom bebom.
Ugrožene kategorije
Menadžer sigurne kuće Mubera Hodžić-Lemeš kaže da ekstremno ugrožene kategorije žena i djece smještajem u ovoj ustanovi dobivaju direktnu zaštitu i psihosocijalnu podršku.
– Različite okolnosti ženu drže u takvoj zajednici i onemogućavaju joj da ode od zlostavljača. Jedan od razloga je primarna socijalizacija, taj patrijarhalni način života. Ženska djeca dobivaju poruke “šuti i trpi” jer je bolje da djeca imaju oca, što kasnije ženu sprečava da napusti zlostavljača – kazala je Hodžić-Lemeš.
1.448 žrtava nasilja u posljednjih 13 godina
511 žena
704 djeteta
233 djevojke
