“Došla sam ovdje čamcem. Bio je veoma veliki. Kada sam ga prvi put vidjela, prestrašila sam se. No, nakon što sam se popela, svidio mi se i nisam više bila prestrašena”, kaže.
Djevojčica govori da je kad bi se brod pomjerio u njega ulazila voda.
“Kada se brod malo pomjerio, voda je ušla u njega. Što smo se više kretali, više nas je vode zapljuskivalo.”
Kaže kako su ona i majka imale problema na čamcu.
Nedostaju joj prijatelji
“Bilo nam je teško, jer su bacili u more sve što smo imali. I moja majka i ja smo trebali umrijeti, utopiti se. No, na kraju nas je svjetlo obasjalo i stigle smo na obalu. Tada nam je nestalo goriva i ribar je došao, te nas dovezao do obale.”
Kada su stigli na obalu, probušili su čamac, bacili pojaseve za spasavanje i premjestili se na uzvišenja.
Malak bi se voljela vratiti u Siriju, te kaže kako joj nedostaju prijatelji.
“Voljela bih da svi moji prijatelji dođu ovdje. Tamo sam ostavila mnogo prijatelja i tamo sam bila sretna. Uz Božju volju, tamo ćemo se vratiti.”
“Uz Božju volju, Sirija će opet biti onakva kakva je nekada bila.”
