Poslije 16 sati provedenih u porođajnoj sali, Aleksandra je na svijet donijela kćerkicu Ivonu. A onda je nekoliko dana poslije porođaja shvatila da je gotovo nepokretna.
– U GAK u Višegradskoj ulici došla sam zdrava, a izašla nepokretna – kaže Aleksandra za “Blic”.
Dodaje da je “porođajna agonija trajala čitav dan”.
– Sporo sam se otvarala i očekivala sam da će me poroditi carskim rezom ili da će uraditi bilo šta samo da se beba i ja ne mučimo. Međutim, ostavili su me da se porađam 16 sati! A poslije porođaja vratili su me u sobu, gdje sam tri dana ležala u bolovima. Tek trećeg dana saznala sam šta mi je: povreda sinfize ili pubične kosti. Zbog toga sam nepokretna – priča Aleksandra dok na grudima drži malu Ivonu, koja sada ima mjesec dana.
Aleksandra ne zna ime ljekara koji ju je porodio, jer su se smjenjivali kako im se smjena završavala. Ali zna da su je poslije porođaja prisiljavali da ustane.
– Kada sam drugog dana ustala, samo sam se srušila, od bolova sam pala u nesvijest. Ni tada ni ljekari ni sestre nisu reagovali. Mislili su da se prenemažem. Sutradan kada me je suprug podigao iz kreveta takođe sam se srušila od bolova. E, tek tada su se ljekari odlučili da urade ultrazvuk i rendgen. Utvrdili su da imam povredu simfize, koja zahtijeva strogo mirovanje – kaže Aleksandra.
Iako su joj govorili da će ubrzo kući, Aleksandri je bilo sve lošije. Rezultati su pokazivali povećane trombocite, brisevi nisu bili u redu, ali su svi u bolnici ćutali.
Kući su je pustili tek 19 dana poslije porođaja. Dijagnoza: „otpušta se u dobrom opštem stanju“. Koliko je stanje bilo “dobro”, najbolje govori podatak da su Aleksandru do vrata bolnice dovezli u krevetu jer je bila potpuno nepokretna.
– I mjesec dana poslije porođaja je isto, imam jake bolove, jedva odlazim do toaleta, a imam i bebu. Moja priča je priča o našim porodilištima. To mora da prestane – poručuje Aleksandra.
