– Do 29. juna moram mirovati, piti devet vrsta tableta. Osjećam da mi je sada srce kao da sam se tek rodio. Kažu mi doktori: “Miran si najmanje deset godina, kao mladić si” – govori nam hitmejker na početku svoje ispovijesti iz svog sarajevskog doma.
12 minuta
Nazif se sada, srećom, osjeća i zvuči dobro, ali tog četvrtka, 28. maja, kaže da je “spašen u posljednji trenutak”.
– Tog dana sam se loše osjećao od pola tri poslije podne pa sve do pola šest. Govorio sam svojim ukućanima: “Nešto me steže u rukama, u plućnim krilima, ispod rebara…” Ali, zbunilo me je što u sredini pluća ništa nisam osjećao. Kad dobiješ onaj pravi udar, onda ti gori, peče te u sredini. Ali, kod mene je taj dio dobar. Sredina srca je kao u djeteta, a sa strana je malo propuhalo – pojašnjava nam Gljiva.
U tim presudnim momentima Nazifova supruga i sin bili su prisebni. Shvatili su da se dešava nešto ozbiljno i pozvali su Hitnu pomoć, koja je u dom Gljiva stigla za 12 minuta.
– Ekipa Hitne pomoći odigrala je veliku ulogu. U kuću na intervenciju donijeli su EKG aparat, priljučili su me na njega i odmah su mi rekli da moram hitno u bolnicu. Prvo su me dopremili na Treću internu, a potom su me prebacili u Centar za srce. Kada sam stigao, sve je bilo pripremljeno za operativni zahvat. Bilo je već oko 20 sati – prisjeća se Gljiva.
Naglašava da su ga spasili brza ljekarska intervencija te izvrsni doktor Kulić.
– Bio sam toliko bolestan, nisam znao za sebe. I pet minuta nakon što mi je doktor ugradio stent, prestali su mi svi bolovi – kaže nam Gljiva.
Nakon što je zahvat okončan, Nazif je zaspao i kaže da je imao lijepe snove.
– Pjesme, cvijeće, šume, ptice, poljane… Kao neki dženet, kao raj. Tako ja i vidim Sarajevo i Bosnu i raju… Ja sam dobronamjeran, ne znam da mrzim. Vjerovatno je i to bitno, kako čovjek zna praštati… – govori Gljiva.
U tim trenucima je, kaže, oprostio i onima kojima je do tada nešto zamjerao.
– Jeste, halalio sam svima – dodaje Gljiva.
Ozbiljno je Nazif shvatio upozorenje koje mu je poslalo srce i kaže da je neminovna promjena načina života. Sigurno je da će od sada barem malo mirnije živjeti.
– I godine su tu, 66 godina punim 28. avgusta i mislim da je vrijeme da usporim. Što manje sekiracije, više ne mogu pjevati na sjedeljkama za stolom… Četiri dana prije operacije pjevao sam žestoko. Svi su rekli, nikad u historiji pjevanja nisu čuli nikoga da je tako dobro pjevao. To je bio taj posljednji pjev. Možda. Tako sam pjevao, svi su u društvu bili zadivljeni… – govori nam Nazif.
Optimizam i raspoloženje
Gljiva je pun optimizma, raspoložen je, ali je i svjestan da je bio u veoma ozbiljnoj situaciji.
– Iz mrvih sam se izvukao! Znam ja, bio sam gotov. Ali, zahvaljujući brzoj intervenciji medicinskog osoblja Hitne pomoći, doktora Kulića, Kacile i svih ostalih, sada sam dobro. I, naravno, brojnim prijateljima. Jer, lako je kad si zdrav, ali kad si bolestan… – poručuje Gljiva te, ističući stručnost i profesionalnost Centra za srce, kaže da je to “evropska priča”.
Podrška prijatelja i kolega
Nazifov mobilni telefon donedavno je bio isključen. No, brojni prijatelji i kolege slali su preko članova porodice pozdrave i želje da se brzo oporavi.
– Zamolio sam da mi ne dolaze dok sam u bolnici. Jer, nije zgodno kad ih odjednom dođe dvadeset, zauzmu cijeli odjel, smetamo drugim pacijentima. Halid Bešlić, Nihad Alibegović, Emir Đulović… svi su se brinuli za mene.
Donijeli su mi brdo banana, kao da sam majmun. Svi nose narandže, a ja narandže ne mogu smisliti – u svom stilu ispričao je raspoloženi Gljiva.
Pjevam iz ljubavi
– Kada sam nekoliko dana prije srčanog udara pjevao, pitali su me: “Je li moguće da čovjek tako pjeva? Pa zašto se nisi bavio pjevanjem?”
Rekao sam im tada: “Ovo pjevam sad iz ljubavi. Ja sam forsirao druge pjevače. Cijeli život imao sam migrenu i zbog toga nisam mogao vježbati.” I sad se pokazalo, četiri sata pjevanja iz dijafragme, vjerovatno nisam u nekoj formi i tu sam se, možda, malo rastresao. Znam sigurno da je to malo utjecalo na sve što mi se poslije desilo – smatra Gljiva.
