– Moje propadanje počelo je prije nekih deset mjeseci. Prvo me zaručnik ostavio, tvrdeći da prema meni više ništa ne osjeća. Nakon emotivnog kraha, uslijedio je poslovni, pa finansijski. Kad sam i zdravlje počela da gubim – uvidjela sam da se nešto opako dešava sa mnom. A da potražim pomoć negdje mimo medicinske struke – nagnale su me vizije i košmari koji su me dokrajčili psihički – prepričava Magdalena svoje iskustvo sa onostranim svijetom.
Sve je počelo kada ju je Mladen, muškarac s kojim je bila u dvogodišnjoj vezi i sa kojim je planirala brak, naprasno ostavio.
– Samo je rekao da me više ne voli i to je bilo to. A ja sam već bila i vjenčanicu izabrala, restoran, kumu…Njegova baka mi je dala prelijepe bijele cipele, lakovane, da ih nosim na svadbi. Savršeno su mi pristajale i jedva sam čekala da ih i sa vjenčanicom isprobam.
– No, Mladen me ostavio, a ja sam počela da se suočavam s problemima na poslu. Radnju koju sam naslijedila od oca i koja je odlično poslovala godinama, morala sam da zatvorim. Ubrzo su me sustigli neplaćeni računi. Sve je pošlo po zlu. U sebi sam krivila Mladena i ne znajući kolika je ustvari njegova krivica. Saznaću to tek kad sam dotakla ivicu pakla – nastavlja dalje Magdalena.
Na ivici pakla
U isto vrijeme, baveći se finansijskim problemima i ranjenom dušom, Magdalenu su sustigle čudnovate glavobolje i drugi simptomi za koje medicinari nisu pronalazili uzrok. Nesanica, depresija, anksioznost, čudni strahovi…
– Bilo je svega. Najstrašniji su mi bili košmari u kojima mi neka djevojka otima cipele sa nogu. U drugom bi me snu gurala u svježe iskopan grob. Budila bih se sva unezvijerena, mokra od znoja. Ni zaspati nisam smjela jer je ta djevojka sve češće dolazila u posjetu.
– Surfajući internetom o čudnim snovima, nesanici i košmarima – došla sam i do web stranice vidovite Lejle. Što sam više čitala sadržaj njene stranice, uviđala sam da mi je njena pomoć potrebna. Bilo je očito da se sa mnom nešto čudno dešava, pa sam je posjetila da mi ona kaže šta.
– U Sarajevo sam stigla sa mamom i mlađom sestrom. Bila je to naša prva posjeta ovom prekrasnom gradu. Mama i seka su htjele na Baščaršiju, Vrelo Bosne, ćevape i baklavu, a ja sam samo htjela vidjeti Leu.
– Dakako, nju smo ipak prvu posjetile. Čim je otvorila karte, upitala me od koga sam uzela cipele.
– Kakve cipele, ne znam o čemu pričate – odgovorila sam.
Izmirenje i oproštaj
– Kod vas su cipele namijenjene za vjenčanje koje se nije desilo. Dakle, nisu ispunile svrhu pa ih je zbog toga loše posjedovati, a pored toga, vidim da su skinute sa mrtve djevojke – otkrila mi je stravičnu istinu, a ja sam se sledila od jeze.
Potom mi je Lea dala svoju hamajliju i uradila tretmane poništavanja magije. Nakon obilaska Sarajeva, u svoj sam se kraj vratila mirna i zdrava. Odmah sam nazvala Mladena i sve mu ispričala. Bio je zbunjen. Tražio je da se vidimo.
– Ispričao mi je da je u selu gdje mu živi baka zaista neka djevojka umrla na svojoj svadbi. Vjerovatno je od nje njegova baka uzela cipele i preko njih me umrtvila. Željela je za svog unuka drugu snahu. Kad sam je posjetila s onim cipelama u ruci, nije imala izbora. Sve je priznala. Plakala je, molila za oproštaj. Iskreno se kajala jer je u međuvremenu uvidjela da Mladen pati zamnom i da, osim što nas je rastavila i meni nesreću donijela, nije uspjela unuka oženiti sa svojom nekom miljenicom.
Mladen i ja smo se izmirili, baki oprostili… nastavili smo s planiranjem našeg vjenčanja, tačno tamo gdje smo stali prije deset mjeseci. A cipele sam kupila. Za svaki slučaj, iako me Leine hamajlije štite, više ni od kog ništa ne posuđujem niti primam poklone – završila je svoju ispovijest Magdalena.
