Prošlonedjeljni učesnik Srđan Nikčević je mladić koji je cijelu Srbiju uzdrmao svojom životnom pričom. Za svoje 23 godine proživio je užasne stvari, otac ga je maltretirao, majka mu je alkoholičarka, završio je u domu, ali je i pored svega ostao normalna osoba koja vjeruje u svijetlu budućnost…
Šta vas je navelo da se prijavite u „Trenutak istine“?
– Želio sam da pokažem ljudima da djeca iz doma mogu da izrastu u normalne ljude. Takođe sam želeo da prikažem sebe kao sportistu i da zaradim novac za školovanje. Upisao sam Fakultet za sport, a ostatak novca ću iskoristiti za plaćanje stana koji sam iznajmio kako više ne bih živio kod druga u garaži. Ako nešto ostane, uložiću u sebe i dodatne treninge.
Rođeni ste u normalnoj porodici. Zašto je sve krenulo nizbrdo?
– Sa roditeljima sa živio u Sloveniji do svoje šeste godine. Otac je bio vojno lice, ali i mama i on su bili normalni ljudi. Onda je počeo rat. Mama i tata su se stalno svađali. Otac je htio da se preselimo u Beograd, a majka nije željela i te svađe su dovele do njihovog razvoda. Ja sam pripao majci. Sa njom sam u Beogradu živio u kasarni “4. jul” na Voždovcu. Teško smo živjeli, majka nije mogla da se snađe sama sa mnom. Počela je da pije jer je veoma teško podnijela razvod. To joj je još više odmoglo da nađe posao i poslala me je kod oca.
Da li je bila brižna majka?
– Jeste, ona je tada bila OK, ali kada je vidjela da ne može da se snađe, vratila me je ocu.
Kakav je bio vaš život sa ocem?
– On je tada živio sa drugom ženom. Bilo je užasno živjeti kod njega, stalno me je malteretirao. Nikada mi neće biti jasno zašto je bio takav prema meni.
Jeste li to možda nečim zaslužili, jeste li bili poslušno dijete?
– Smatram da to nisam zaslužio. Dok sam živio kod majke, bio sam loš đak, stalno sam bio na ulici, ali kada sam prešao kod njega, sve se promijenilo. Trenirao sam rukomet, išao redovno u školu, bio vrlo dobar đak i dijete za primjer. Ali, njemu je nešto smetalo.
Kakva je maćeha bila prema vama, da li je ona mogla da utiče na njegov odnos sa vama?
– Ona je bila OK, sa njom nisam loše iskustvo. Ipak, nije mogla da utiče na to da otac ne bude takav prema meni.
Kako vas je on najčešće maltretirao?
– Svakako, i fizički i psihički. Poslije nekog vremena se razveo i od druge žene, a u tom periodu je ostao i bez posla. Tada je počeo pakao. Sve svoje nezadovoljstvo i bijes je ispoljavao na meni.
Da li ste u to vreme imali kontakt sa majkom?
– Imao sam, zvala je povremeno, ali ocu je to smetalo. Uvijek mi je prebacivao to kakva je ona majka kada je ostavila dijete, zašto zove kada me ne čuva i ne daje novac za mene…
Jeste li imali nekoga sa kim ste mogli da podijelite svoje probleme?
– Tada sam već imao 16 godina i jedino koga sam imao je bilo društvo iz Resnika i iz škole. Jedini kome sam mogao sve da kažem je bio moj najbolji drug. Ali, mi smo bili dejca i niko nije mogao da mi pomogne. Jednom sam vidio neki oglas sa brojem na koji treba da se jave svi koji su zlostavljani na bilo koji način i pozvao sam. Zatim sam prijavio oca policiji i rekao da ne želim nikad više da se vratim kod njega.
Šta možete da izdvojite kao najteže iz svog života?
– Kada mi je majka obećavala da će prestati da pije, a nikada to nije učinila.
Da li ste se čuli sa roditeljima nakon učešća u emisiji, jesu li vam tražili novac?
– Nisu me zvali i nisam se čuo sa njima oko četiri godine. Ako dozvolite da vam dijete ima takvo detinjstvo i da završi u domu, ne zaslužujete da budete blizu tog djeteta. Nikada im neću oprostiti i nazvati ih, ali ako ih slučajno sretnem, porazgovaraću sa njima.
Bilo je trenutaka kada ste poželeli da naudite sebi…
– Bilo je mnogo takvih momenata, ali ja sam u glavi uvijek imao svijetlu tačku koja me je vodila naprijed. Držao sam se svog cilja i vodio se teorijom da ono što zacrtaš treba da ostvariš po svaku cijenu. Naravno, ne po cijenu života, ali ako se mora ići težim putem da bi se došlo do uspjeha, tu sam da se borim. Sportska karijera je ono što me održava.
Zbog čega ste stali kod 1.000.000 dinara, da li ste se bojali nekog pitanja?
– Ne, nije postojalo takvo pitanje. Jednostavno, držao sam se teorije da treba biti umjeren. Uvidio sam da sam osvojio dovoljno kako bih stao na noge i da ne treba da idem dalje.
Recite nam nešto o vašoj navodnoj vezi sa pjevačicom Minom Kostić?
– Bez veze mi je da pričam o tome. Meni je Mina pomogla u jednom trenutku, a za uzvrat sam joj izašao u susret i pristao da se slikamo za paparace kao par. Ona i ja nismo bili ni u kakvoj ljubavnoj vezi, već je to bila usluga za uslugu.
