Kada Međunarodni rezidualni Mehanizm za međunarodne krivične sudove (MMKS) danas saopći drugostepenu presudu vođi srpskih radikala i četničkom vojvodi Vojislavu Šešelju, u kući ugledne porodice Avdić u Bijeljini neće biti nikog da je čuje.
Zlo na kućnom pragu
Zadojeni mržnjom i velikosrpskom ideologijom Vojislava Šašelja, nekadašnjeg univerzitetskog profesora u Sarajevu, petorica pripadnika stranke koja je iznjedrila i današnje vodstvo Srbije, upali su 14. juna 1992. godine u dom Rame Avdića, trgovca koji se iz Srebrenice doselio u Semberiju.
Njegov sin Hurem, koji danas gradi uspješnu karijeru radeći za osiguravajuće društvo “Niederösterreichische Versicherung” (NV) u Austriji, imao je tada 13 godina.
“Upali su u moju roditeljsku kuću u Bijeljini. Gledao sam kako Šešeljevi dobrovoljci iz Srbije ubijaju moga oca. Pucali su mu u glavu… To je gledala i moja majka Fata…”, kaže nam Hurem Avdić koji teško govori o užasu koji je zasigurno obilježio njegov život.
Vojnici iz Beograda, Šapca i Sombora, potom su silovali Huremovu sestru i bratovljevu suprugu.
Poslije dosta borbe na sudovima u Srbiji, uspjeli su dobiti pravu. Kakvu-takvu. Većina vinovnika ovog zločina osuđeni su u Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu. Hurem ističe da brojne žrtve zločina u BiH nisu dobili ni to.
“Morali su čak ekshumirati moga oca kako bi se ponovo utvrđivalo da mu je pucano u glavu”, prisjeća se.
Zbog svega, danas očekuje osuđujuću presudu za Šešelja.
“Mi smo bili jedna od uglednijih porodica u Bijeljini. Ti ljudi koji su nam učinili veliko zlo, bili su iz Srbije. Bili su pripadnici upravo Radikalne stranke. Tamo su se okupljali, te kolektivno i planski išli iz Beograda u Bijeljinu. Otud su naoružani išli dalje u Brčko, Bosanski Šamac itd. Svi oni bili su bili zaluđeni Šešeljevomom ideologijom. Prema dokumentima koje smo imali na uvid, to su 100 posto bili ljudi iz Šešeljevog kruga. Oni su na njegovu inicijativu i uz njegovu podršku činili zločine. Je li i on činio lično, ne znam, oni jesu. Nama konkretno nanijeli su veliku bol, uzrokovali veliku tragediju”, ističe Avdić.
Ruka pravde
Kaže da pravda i u slučaju njegove porodice nije zadovoljena, te da Šešelj mora biti kažnjen.
“Bio je mentor ljudima koji su činili zlo! Ako ne bude osuđen, to je veliki minus za pravosuđe. On je bio simbol poziva za tzv. veliku Srbiju. Okupljao je oko sebe kriminalce, od kojih su neki i osuđivani, pa čak i omladinu. Jedan izvršioca zločina u mojoj porodici nije imao ni 17 godina”, kaže Avdić.
U kući u kojoj se desilo zločin, ne žive. Nisu imali snage za to. Ali nikada se neće odjaviti iz voljene Bijeljine.
Iako očekuje da Šešelja stigne ruka pravde, Avdić ne želi nikome zlo. Protiv je bilo kojeg oblika nacionalizma. Podsjeća da je bilo mnogo Srba iz Bijeljine koji su pomagali njegovoj porodici i onih s kojim je i danas prijatelj. Nisu svi ljudi isti.
“Zločin je zločin, mora biti nazvan pravim imenom, a mi moramo živjeti dalje”, kazao Hurem Avdić, vjerujući da će sve zločince kad-tad da stigne Božja ruka pravde.
