Bio je deveti novembar 1993. Projektili ispaljivani s položaja HVO-a od ranih jutarnjih sati pogađali su Stari most koji je prema svjedočenjima preživjelih očevidaca tih dana “visio o tankim nitima”.
Dvadesetogodišnji Eldin Palata vraćajući se s fronta shvatio je da je most “živi na aparatima” i da bi ga nakon granata koje su ga pogađale, vjerovatno srušilo i olujno nevrijeme. Znatiželjni Eldin s amaterskom kamerom u kojoj su se nalazile posljednje zalihe energije došao je do obližnjeg sokaka i snimao atake na Stari. Njegova mala kamera zabilježila je tako najtužniji mostarski događaj otkad je grada na Neretvi.
“Sjećam se da su granate nemilice padale na most i prostor oko mosta. Nisam iskreno osjećao strah, iako sam lako i sam mogao postati žrtva projektila ispaljenih ka mostu”, kazao se Palata u razgovoru za Fokus, prisjećajući se osjećaja zebnje, razočarenja i bola uvidjevši da je luk mosta pao u Neretvu.
“Ljudi su izlazili na sokak kako bi se uvjerili da je most zaista srušen. Čule su se psovke, kletve, zapomaganje, prizor je bio suviše tužan. Svi smo osjećali da smo ostali bez nekoga svog”, dodao je.
Ni sam ne pamti kojoj televizijskoj kući je prije ostalih ustupio svoj snimak.
“Znam da nikad nikoga nisam odbio. Moja namjera nije bila ostvariti novčanu korist, već svijetu pokazati barbarski čin koji je obilježio agresiju na naš grad”, kazao je.
Igrom sudbine Palata je nakon rata postao profesionalni kamerman. Danas je angažovan na mostarskoj televiziji City, a snimao je i ceremoniju otvaranja novog Starog mosta.
“Te večeri osjećanja su posebno bila pomiješana. Noseći kameru, kroz glavu su prolazile slike devetog novembra 1993”, priznao je ovaj hrabri Mostarac.
