Prošlo je dvije godine otkako je moj suprug prvi put otišao u kladionicu. “Navukao” se za kratko vrijeme pa je to postao njegov neizbježni ritual skoro svakog dana. Ja sam isprva mislila da se radi o nečem uobičajenom za muškarca njegovih godina, ali ubrzo je uslijedilo prvo razočarenje.
Pošto se radilo o klađenju na fudbalske utakmice, on bi, ukoliko bi izgubio opkladu, svoj bijes iskaljivao na meni. Vremenom to je uzelo maha i više se nije moglo izdržati. Sve je kulminiralo kada je gledajući teletekst na televiziji i uvidjevši da je izgubio veći iznos novca, zgrabio televizor, iščupao ga iz zida i razbio o betonski pod balkona.
Shvativši šta je učinio stavio je obje ruke na glavu kao da želi da si iščupa kosu ponavljajući: „Šta mi se to dešava?“. Međutim, za njega ni to nije bilo dovoljno da se urazumi. Krenuo je još dublje u kockarski ponor. Iz večeri u večer je odlazio u kockarnice.
Slast i dugovi
Na poslu više nije bio tačan kao prije i njegovu radinost je zamijenilo često spavanje u kancelariji što je vremenom rezultiralo otkazom. Kako više nije imao nikakva primanja počeo je da bez mog znanja uzima vrijedne stvari iz kuće. Ja sam sve to u sebi skupljala i trpila sve dok nisam primijetila da nedostaje jedna divna i skupocjena ogrlica koju mi je poklonio prilikom zaruka. Tada sam shvatila da mu je kockanje postalo važnije nego naš brak i naša ljubav. To nisam mogla tolerisati. Bilo je vrijeme da se konačno nešto preduzme. Otišla sam u dnevnu sobu još za vrijeme utakmice i na sav glas mu rekla:
– Ili ćeš ostaviti kockanje, ili ću ja ostaviti tebe!!! – još uvijek vidno uznemirena priča Slavica o bolnoj epizodi iz njihovog bračnog života.
Od tada počinje njihov pakao. Dario nije bio spreman okrenuti leđa kockarskom životu, a Slavica nije imala snage napustiti zajedničko gnijezdo. Ronila je suze, budna dočekivala zore, strahovala za Dariov život. Bilo je dana kada je živjela na čaši vode.
Dario je, valjda zbog gubitaka i sve većih dugova, bivao sve nervozniji. Vremenom od prekomjernog stresa, alkohola i cigara, je oslabio. Njegovi živci su bili tanji od duhanskog papira, probudio se i čir na želucu.
– Zaista sam bio zaronio duboko u kockarski pakao. To je zaraza! Vremenom sam želio da se kladim sa što većim i većim ulogom, jer sam bio željan tog rizika. Žudio sam za onom napetošću prilikom kockanja, a počeo sam i da uzimam vrijedne stvari iz kuće kako bih imao šta da uložim. Više mi nije bilo važno da li ću dobiti, već samo da igram, pa i kad bih dobio isto bih ponovno uložio sve dok ne ostanem bez marke, ili uloga. Moja slijedeća žrtva bio je brak. Dugo sam se opirao ženinim savjetima, suzama, prijetnjama, ucjenama… Ali, moja Slavica je imala strpljenja. Nekako me je ubijedila, poslušao sam je i započeo liječenje – kazuje Dario.
Pobjednička kombinacija
Staza sreće i zdravlja vodila ih je do ordinacije dr. Šuhrete Seke Trobradović. Velika doza straha koju je Dario osjećao pred odlazak na tretman je vjerovatno potjecala od činjenice da će se konačno suočiti sa svojim problemom, mada je on to pripisivao strahu od odlaska ljekaru. Njegov strah se nedugo zatim pretvorio u nadu, a iz guste naoblake depresije i bezvoljnosti već se počelo pomaljati sunce ponovne želje za životom.
I zaista, već nakon nekoliko terapija Dariju je „svanulo“. Uklonjen je ogroman „teret“ koji je osjetio na području čela i gornjeg dijela glave na koji se najviše žalio. Ono što je poduprijelo nastavak poboljšanja njegovog stanja bili su argumentovani savjeti doktorice Seke, prožeti ozbiljnošću i strogoćom, što je u ovom slučaju bila pobjednička kombinacija da se u njemu probudi snaga volje, dovoljna da želja za normalnim porodičnim životom prevlada ovisnost o kockanju.
– Spašeni smo oboje, spašen je naš brak zahvaljujući doktorici Trobradović. Ona nas je svojim terapijama ojačala, vratila nam nafaku – ne kriju zahvalnost Dario i Slavica.
Mladi bračni par zaista nije krio svoje zadovoljstvo načinom na koji se Darijevo zdravstveno stanje počelo da popravlja. Tim više što je doktorica Seka za njih imala i još jedno iznenađenje. Konstatovala je da uzrok njegovog stanja i ponašanja zapravo leži u njihovom stanu. Na ove riječi Slavica je sramežljivo upitala da onda nije problem u njoj, na šta su se svi nasmijali. Uslijedilo je pojašnjenje da se radi o nezdravom mjestu na kojem je Dario najviše boravio. U njihovom stanu zaista su podzemna zračenja bila izuzetno jaka.
Riječ doktorice: Dario je, bježeći od jednog zla, upao u vrtlog opasnog poroka
Odmah nakon prvog pregleda sam primijetila da je pacijent bio u potpunosti blokiran na način koji je moglo učiniti samo izuzetno jako geopatogeno zračenje. Dario je zapravo želio da bude što više odsutan od kuće jer mu je stanje takve blokiranosti uzrokovalo nervozu, uznemirenost i tup osjećaj u glavi od čega je u stvari tražio utočište. Noću je želio da bude što više van kuće jer mu se činjenica da se u njoj ne osjeća dobro urezala u podsvijest, tako da mu je u tom trenutku privlačnije djelovao noćni život vani. To svoje nezadovoljstvo on je pripisivao dosadnom načinu života i supruzi. Nakon što su, nizom terapija, blokade otklonjene i cjelokupno zdravstveno stanje popravljeno, Dario je mogao da čistom glavom razmisli o stvarima koje su se dešavale njemu i supruzi u proteklo vrijeme.
Nakon što su, nizom terapija, blokade otklonjene i cjelokupno zdravstveno stanje se popravilo, Dario je mogao da čistom glavom razmisli o stvarima koje su se dešavale njemu i njegovoj supruzi u proteklo vrijeme. Sada puno više pažnje posvećuje svom zdravlju i braku, a više ne želi ni da bude spomenut u kontekstu kockanja, što je i razlog zbog kojeg su identiteti njega i njegove žene u ovoj priči sakriveni.
Ljudi trebaju znati da nijedna vrsta poroka definitivno ne predstavlja izlaz za probleme, već samo dubok mračan hodnik u kojem ih priviđenja imaginarne sreće i užitka vode još dublje u propast. Cijena je veoma visoka, a plaća se zdravljem, sretnim bračnim životom, zaposlenjem i svim ostalim vrijednostima koje čovjek posjeduje. Zato je vrlo važno nevolju podijeliti sa svojim najbližima kako bi nam oni u tom trenutku ukazali na moguću opasnost kada mi to sami nismo u stanju – na kraju zaključuje dr. Seka.
