Prvi put od rata, Islamska zajednica u BiH objaviće vjerski udžbenik za vjersku obuku, Ilmihal na ćirilici kako bi djeci, koja ne znaju latinicu omogućili učenje.
Ibrahim Begović iz vjersko-prosvjetne službe Islamske zajednice BiH kaže da su Ilmihali u bivšoj Jugoslaviji štampani na ćirilici i latinici ali da se danas nakon povratka Bošnjaka na prijeratna mjesta življenja stvorila potreba za štampanjem ovih udžbenika:
“Čekao se minimum broja djece kako bi udžbenik mogao biti ralizovan u minimalnom tiražu. Želimo uvažiti potrebe naše djece da shodno pismu koje uče u tom uzrastu da mogu učiti i obrazovati se na odgovarajućem pismu”.
Posebno bitno na teritoriji RS
Ti udžbenici naći će svoju primjenu najviše na teritoriji Republike Srpske jer se u ovom entitetu latinica uči tek u trećem razredu. I za udžbenike vjeronauke ispituje se potreba na tržištu kako bi bili štampani na ćirilici, kažu u IZ BIH.
Kasim Mujičić iz medžlisa Islamske zajednice u Banjaluci kaže da je štampanje ovih udžbenika na ćirilici posebno bitno na teritoriji RS:
“Na ovom području, gdje ćirilica dominira, gdje naši đaci idu u školu, samo može pomoći đacima islamske vjeroispovjesti, da čitaju svoje vjerske knjige na ćirilici”.
Većina javnosti u ovom ne vidi nikakav problem već je kažu problem bh. društva i zajednica koje djeluju unutar nje, gdje je ono što iskače iz nacionalističkih okvira, osuđeno na propast.
Elvir Padalović iz Banjaluke, posmatra ovaj čin iz dva ugla. S jedne strane kao čin Islamske zajednice da približi Islam pripadnicima drugog naroda kroz pismo ili da se ćirilica kao pismo približi pripadnicima drugog naroda: “Mada se suštinski tu neće puno promjeniti. Tu je klasično pitanje forme i suštine. Formalno se može nešto promijeniti a to je da ste dobili udžbenik na ćirilici a suštinski se tu ništa neće promijeniti”.
Vjerske zajednice progresivnije od politike
Za profesora iz Banjaluke Miodraga Živanovića čin Islamske zajednice BiH pokazuje da je ona progresivnija kako kaže, nego ijedna politička partija u BiH.
„Ćirilica i latinica su pisma našeg jezika“, kaže Živanović: “Ja bih isto želio kao većina možda drugih ljudi koji su primili ka znanju ovu vijest da to sve skupa u nekom periodu u budućosti bude normalno, a ne ekskluzivna vijest za medije. Ako takvih stvari bude više, tih progresivnih, onda imamo šansu da stvari promjenimo. Mislim da je ovo jako dobro što se dogodilo”.
Da se radi o društvu koje je postojalo prije rata, vijest o štampanju udžbenika Islamske zajednice u BiH na ćirilici ne bi imala toliku težinu kao što je to slučaj 20 godina nakon što su se u bivšoj državi udžbenici štampali i na ćirilici i na latinici. Iako su ranije od pojedinih društvenih struktura tretirani kao jedni od glavnih krivaca za nacionalne razlike u BiH, možda su upravo vjerske zajednice ključ za rušenje barijera u BiH.
