Poznata je činjenica da je Muhammed, s.a.v.s., bio najuspješniji čovjek u cijeloj ljudskoj povijesti. On, međutim, nije bio samo heroj, kako ga je nazvao Thomas Carlyle (škotski historičar, filozof, pjesnik i učitelj. U djelu On Heroes, Hero-Worship, and the Heroic in History, poglavlje „Hero as a Prophet“, Thomas Carlyle je posvetio posebnu pažnju i ukazao dužno poštovanje Muhammedu, s.a.v.s., naglašavajući njegovu iskrenost i ustrajnost. Posebno ga je fasciniralo to što je Muhammed, a.s., u periodu oko dvadeset godina „uspio zavađena i u mnogobrojne sukobe upletena plemena i lutajuće beduine preobratiti u snažan, civilizovan i moćan narod“, op. prev.).
Muhammed, s.a.v.s., je, kako se to navodi u Kur’anu Časnom, divan uzor cijelom čovječanstvu: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21.)
On nam je pokazao način postizanja najvećeg uspjeha na ovome svijetu. Pažljivim izučavanjem života Muhammeda, s.a.v.s., možemo prepoznati te važne principe kojih se i sam pridržavao. Muhammed, s.a.v.s., je zbilja bio optimista u pravom smislu te riječi. Sve njegove aktivnosti su bile usmjerene ka postizanju određenih rezultata. On se u potpunosti suzdržao od svih koraka koji bi se mogli pokazati kontraproduktivnim.
Prvi princip: Početi od onoga što je izvijesno i moguće
Ovaj princip je veoma dobro objašnjen u kazivanju hazreti Aiše, r.a.: „Kada je Poslanik, a.s., imao mogućnost da bira između dvije stvari odabrao bi onu lakšu.“ (Buhari) Izabrati lakšu, jednostavniju opciju znači početi od onoga ili s onim što je moguće. Osoba koja tako postupa će zaista postići svoj cilj.
Drugi princip: Vidjeti prednost u (naizgled) nepovoljnom položaju
Bilo je veoma mnogo problema i poteškoća na samom početku Poslanikove, s.a.v.s., misije u Mekki. U to vrijeme su objavljeni kur’anski ajeti: „Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last!“ (Eš-Šerh, 5-6.) To znači da, ukoliko ima nekih problema, istovremeno postoje mogućnosti i prilike koje se pružaju i ukazuju. Za uspjeh je, dakle, neophodno ne obazirati se na probleme i iskoristi mogućnosti.
Treći princip: Promijeniti mjesto djelovanja
Ovaj princip ima uporište u događaju hidžre (preseljenje Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., s prvim muslimanima iz Mekke u Medinu 622. godine. Op. prev.). Hidžra, ipak, ne predstavlja samo preseljenje iz Mekke u Medinu. Ona se desila upravo zbog toga da se pronađe mjesto koje bi više odgovaralo za intenziviranje i kvalitativno unaprijeđivanje aktivnosti na polju širenja islama, što je historija naknadno i potvrdila.
Četvrti princip: Od neprijatelja načiniti prisnog prijatelja
Muhammed, s.a.v.s., je u više navrata bio izložen antagonizmu od strane nevjernika. U to vrijeme Kur’an mu naređuje da na zlo uzvrati lijepim „pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati“. (El-Mu’minun, 34.) Ovo znači da uzvraćanje dobrim, lijepim djelom na zlo djelo ima efekat nadmoćnosti i nadvladavanja nad neprijateljem. Zato je život Muhammeda, s.a.v.s., historijski dokaz ovog principa.
Peti princip: Nedostatak i prividan neuspjeh preobraziti u prednost i uspjeh
Nakon Bitke na Bedru, oko 70 nevjernika su zadržani kao ratni zarobljenici. Oni su bili obrazovani ljudi. Muhammed, s.a.v.s., je izjavio da će, ukoliko bilo ko od tih zarobljenika po(d)uči deset muslimana čitati i pisati – biti oslobođeni. Ovo je prva škola u povijesti islama u kojoj su svi učenici bili muslimani, a svi učitelji bili osobe koje su imale status (ratnog) neprijatelja. Na ovom mjestu ću citirati britanskog orijentalistu koji je o Muhammedu, s.a.v.s., napisao: „On (Muhammed, a.s.) se suočio sam jednom velikom nedaćom koja se sastojala u tome da od neuspjeha načini uspjeh.“
Šesti princip: Snaga i moć koju donosi mir su veći od moći nasilja
Kada je osvojena Mekka, svi Muhammedovi, s.a.v.s., najljući neprijatelji su dovedeni pred njega. To su bili ratni zločinci, u svakom smislu tih riječi. Muhammed, s.a.v.s., ipak nije naredio da oni budu ubijeni. On je jednostavno rekao: „Idite, slobodni ste.“ Rezultat ovog blagog i ljubaznog pristupa i ponašanja je bio nevjerovatan: svi su prigrlili islam!
Sedmi princip: Ne biti osoba koja je ograničena samo na dvije mogućnosti i opcije
Halid ibn Welid je u poznatoj Bici na Muti odlučio povući vojsku sa bojnog polja zbog toga što je broj neprijatelja bio znatno veći od broja muslimanskih boraca. (U septembru mjesecu 629. godine, sedme godine po hidžri, u blizini grada Mute muslimani su pretrpjeli poraz od bizantijske vojske. U toku borbe na Muti blizu granice sa Sirijom, poginula su tri komandanta muslimanske vojske. Kada je Halid ibn Welid preuzeo komandu, uspio je konsolidovati redove muslimana, suzbiti napade neprijatelja i mudro povući vojsku prema
Medini, i tako spasiti muslimane potpune katastrofe. Ovaj poraz izazvao je u Medini veliku žalost. Op. prev.) Kada je muslimanska vojska stigla u Medinu, neki muslimani su ih dočekali riječima: „Kukavice, dezerteri!“ Poslanik, s.a.v.s., je kazao: „Ne! Oni su ljudi koji imaju prednost.“ Osobe u Medini koje su muslimansku vojsku dočekale riječima: „Kukavice, dezerteri!“ razmišljali su na način koji nije nudio treće, alternativno rješenje, tj. znali su samo za dvije opcije; borba ili povlačenje. Poslanik, s.a.v.s., je, kao što smo vidjeli, rekao: „Ne“. Postojala je, također, i treća opcija koja se sastojala u tome da se izbjegne sukob i pronađe potrebno vrijeme za vlastito jačanje. Sada nam povijest kazuje da su muslimani, nakon tri godine priprema, napredovali prema bizantijskoj granici i da su pobjedili u značajnoj bici.
Osmi princip: Bitku voditi na nama odgovarajućem položaju i mjestu
Ovaj princip ima uporište u događaju koji se desio na Hudejbiji. Nevjernici su, naime, u to vrijeme bili veoma odlučni da se sukobe sa muslimanima, jer su očito bili u boljoj poziciji. Muhammed, s.a.v.s., je, prihvativši uvjete koje su postavili nevjernici, s njima postigao primirje. Radilo se o desetogodišnjem mirovnom sporazumu. Sve do tog trenutka mjesto susreta muslimana i nemuslimana bilo je bojno polje. Nakon toga područje konflikta je postala ideološka debata. Islam je za samo dvije godine doživio procvat iz jednog jednostavnog razloga – „ideološke“ nadmoći.
Deveti princip: Postupnost umjesto radikalizma
Ovaj princip se derivira iz hadisa kojeg bilježi imam Buhari. Aiša, r.a., kazuje da su prvi ajeti Kur’ana uglavnom bila kazivanja o Džennetu i Džehennemu. Nakon dugog vremena, kada su srca ljudi postala široka i spremna za primanje po(r)uka, počela je objava nekih kur’anskih ajeta koji su zabranjivali preljubu i konzumiranje opojnih pića. Navedeno je jasan dokaz da za društvene promjene islam zagovara postepenost umjesto nekih radikalnih metoda.
Deseti princip: Biti pragmatičan u delikatnim situacijama
U trenucima pisanja sporazuma na Hudejbiji, Muhammed, s.a.v.s., je diktirao ove riječi: „Ovo su riječi Muhammeda, Allahovog Poslanika…“ Predstavnik Kurejšija je imao primjedbu na ove riječi. Muhammed, s.a.v.s., je brzo promijenio navedene riječi i naredio da se napiše jednostavno: „Muhammed, sin Abdullaha“. Ovo su principi pomoću kojih je Muhammed, s.a.v.s., postigao veliki uspjeh kojeg mnogi historičari nazivaju istinskim uspjehom.
Autor: Muhammad W. Khan
Prijevod s engleskog: Mensur Kerla
Izvor: Muhammad W. Khan, „The Islamic Principles of Effective Leadership“, The Muslim World League Journal, vol. 40, March 2011/Rabi-1 1432, No. 3, str. 28-29.
Preuzeto sa: akos.ba
