Mnogi nemuslimani, pa čak i sami muslimani smatraju da je islamski put i moral težak za čovjeka i njegovu prirodu i da se takav put može slijediti samo odreðeno vrijeme, a nakon toga je neminovno da ga ljudi napuste i krenu drugim putevima koji vode do istog cilja.
Ovu misao su pokušali da, meðu muslimane, usade neprijatelji islama kako bi ih uvjerili da je islam nepraktičan i nerealan i da je to samo idealistički poziv da se dostigne nešto nedostižno.
Svoju zlonamjernu i podlu tvrdnju nastoje dokazati činjenicom da je napredak islama u slavnom periodu historije prekinut i da se više nikada nije vratio u takvom svijetlu i tempu.
Ako želimo da uistinu shvatimo te historijske dogaðaje i činjenice, neophodno je da pažljivo i objektivno pristupimo ispitivanju svih detalja i faktora, a naročito onog ljudskog faktora koji je u sve to uveliko umiješan.
Islam nije teret
Nije tačno da islamski moral nameće ljudskoj duši veće napore nego što je u stanju da ih ona podnese ili izdrži jedan duži period. To je uzvišen i prirodan put koji uzima u obzir prirodu čovjeka sa svim njenim elementima. Islamski put ne prekoraćuje granice snage i mogućnosti ljudske duše, naprotiv, on je u stanju da naðe put do nje i da njene čiste i konstruktivne mogućnosti usmjeri ka uzvišenim ciljevima. Oni koji sumnjaju u mogućnost ostvarenja islamskog puta i morala oni su zastrašeni njegovom čistoćom i zahtjevima. Dužnosti koje ovaj moral nameće, gledaju kao okove i zapreke koje spriječevaju da čovjek teži onome što želi i što traži njegova priroda. To je zabluda koja proizilazi iz nerazumjevanja suštine islamske vjere. Naprotiv, islamski propisi oslobaðaju čovjekovu ličnost i čine je konstruktivnom i aktivnom, što je svrha ljudskog postojanja, jer Uzvišeni Allah je učinio čovjeka namjesnikom na Zemlji i zadužio ga da u skaldu sa Njegovim uputama djeluje. Kao primjer da Allahove zabrane nisu okovi, nego da oslobaðaju čovjeka od slijepih robovanja, navest ćemo suzdržavanje od zabranjenog zadovoljavanja seksualnog nagona. To za mnoge ljude izgleda kao prepreka i okov, ali u stvari, to je oslobaðanje od robovanja strastima, od slijepe pokornosti njima i uzdizanje čovjeka iznad životinjskih nagona, tako što će tu vrstu strasti zadovoljiti u granicama pristojnosti koje mu je Islam odredio, odnosno, preko zakonskog braka. Drugi primjer je darežljivost koju islam nareðuje i preporučuje, a koju mnogi smatraju okovima koji čovjeku ne dozvoljavaju da uživa ono što posjeduje. Meðutim, cilj ove naredbe je da čovjeka oslobodi od požude i pohlepe i da proširi svijest da je imovina javno dobro čija korist ne smije biti ograničena na pojedince koji ga posjeduju. Ovi primjeri su nam dovoljni da shvatimo i dokučimo pravu prirodu i cilj islamskog morala i propisa.
Grijesi su okovi ljudske prirode
Islam smatra grijehe i poroke okovima koji zarobljavaju ljudsku dušu i vuku je naniže. Prema islamu, osloboðenje od niskih želja i prohtijeva je istinsko osloboðenje, jer čitav islamski moral počiva na tome. Osnova neiskvarene ljudske prirode je naklonost dobru. Uzvišeni Allah kaže : « ..uspjet će onaj ko je (dušu ) očisti..» ( Eš- Šems, 9.) U drugom ajetu kaže : « Stvorili smo čovjek au najljepšem obliku, a onda smo dopustili da padne do najnižih dubina, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine..» ( Et- Tin, 5.- 6.) čovjek se spušta do najnižih stanja kada odabere način života različit od onoga koji je Allah odredio. Zbog toga način života u skladu sa suštinskom ljudskom prirodom pomaže čovjeku da izbjegne okove koji se nameću njegovoj naklonosti ka dobru i da se oslobodi robovanja strastima.
Islamski moral u islamskom društvu je lahak
Islam prije svega teži da uspostavi jedno društvo koje će biti utemeljeno na dobru i u kojem će čestite i konstruktivne snage dominirati i imati nadmoć i tako uklonuti sve prepreke na putu praktične sprovedbe islamskog morala koji u tom društvu treba da bude vladajući. Islam je realna vjera i zato pretpostavlja da će ljudi koji će živjeti u skladu sa njegovim principima, živjeti u jednom islamski ureðenom društvu. U takvom društvu dobro, vrlina, čestitost i čistota će biti forsirane i zaštičene od samog sistema vlasti, a zlo, porok i nečistoća će biti odbačeni i spriječeni dominantnim silama dobra. Prema tome, ako je društvo ureðeno na islamski način, tada islamski moral i način života postaje izvanredno lahak, a s druge strane, suprotstavljanje ovom sistemu od strane pojedinaca postat će veoma teško. Onima koji žele da se odaju strastima i da slijede zlo i porok, bit će veoma teško da to ostvare, jer će protiv njih ustati sve pozitivne snage koje u tom društvu dominiraju i njihovo odstupanje od Pravog puta će biti teško i skoro neizdržljivo. Zbog toga islam zahtijeva da apsolutna kontrola i ureðenje ljudskog društav pripadaju Stvoritelju i Njegovom zakonu i poriče ovu kontrolu bilo kojem Božijem stvorenju ili bilo kojem drugom zakonu i putu, jer je to direktno pripisivanje Allahu partnera ili saučesnika. Islam nalaže da se društvo uredi na principima islama u kojem će musliman moći da praktično živi svoju vjeru. Cilj ljudskog života i njegova koncepcija se bitno razlikuju od ljudskih tvorevina i ciljeva koje ljudi odreðuju. Sistemi i koncepcije života čovjeka koje su ljudi stvorili zamišljaju čovjeka izoliranog od Božije upute i vjere, i u ovom slućaju nikakav kompromis nije moguć. Za ostvarenje islamske koncepcije života neophodna je islamska sredina čije smo specifične vrijednosti prethodno spominjali. To ne može biti sredina nekog sistema baziranog na nepriznavnaju božanske upute. U islamski ureðenom društvu musliman će živjeti prirodnim i laganim životom, naći podršku u vršenju dobrih djela i postići duševno i društveno zadovoljstvo u slijeðenju islamskog puta i morala.
Islamski moral u neislamskom društvu je težak
Naravno, ako je islamski moral i način života lahak i jednostavan samo u islamski ureðenom društvu, neminovno je da u društvu koje nije takvo takav moral bude nemoguć ili vrlo težak.
Zato ko god želi da bude pravi musliman, treba da zna da se praksi islama može potpuno posvetiti samo u muslimanskoj zajednici kojom dominira islam. Griješi ko god misli da svoj islam može ostvariti kao izgubljena ličnost u društvu koje je sekularističko ili ateističko.
Danas se mnogi muslimani,koji žive u društvu koje se ne vlada po islamu, susreću sa nevoljama, ako žele da se u potpunosti posvete praktičnom islamu. U takvim okolnostima, islamski moral je uistinu težak teret, koji skoro da satire one ličnosti koje žive sa svojim čestitim islamom u iskvarenom i neznabožačkom društvu. Nije tačno da islam nameće čovječanstvu teške napore, naprotiv, sistemi koji ne potiču od Boga u cijelosti ili djelomično su u sukobu sa ljudskom prirodom i kao rezultat toga ljudska duša pati. To je zbog toga što su takvi sistemi neminovno pod utjecajem ljudskog neznanja i slabosti. Oni djelomično riješavaju ljudske probleme i potrebe. Riješit će jedan vid ali će otežati drugi, što je direktna posljedica njihove manjkave vizije koja nije u stanju da ponudi svestrano i dugoročno riješenje. Tome svjedoče stalne promjene kroz koje je u prošlosti prolazio i kroz koje još prolazi ljudski sistem.
Ta nestabilnost i manjkavost ljudskih sistema bez sumnje nameće čovjeku veće napore nego što ih nameće sistem koji je odreðen od strane Sveznajućeg Boga. Božiji sistem i put života za čovjeka je u skladu sa njegovom prirodom, i kao takav posmatra ljudske probleme i potrebe sa svih strana i daje za njih potpuna i sveobuhvatna riješenja. Sada možemo shvatiti zašto su mnogi praktičari islama, koji su u ovom neislamskom društvu nastojali da u potpunosti žive po islamu, posustali i odustali. Neki su u velikoj mjeri zapostavili islamski moral i put, aneki ga, nažalost, u potpunosti ostavili i vratili se neznaboštvu i zabludi. Oni nisu znali da je čisti i potpuni islamski moral predviðen za islamsko društvo i sredinu i da pokušaj njegovog dosljednog prakticiranja u neislamskom društvu predstavlja nepodnošljiv teret koji iskrenog vjernika slama.
U čemu je riješenje?
Jedan od važnih kur’nskih principa je : « Bojte se Allaha koliko ste u mogućnosti.» što jasno ukazuje da Uzvišeni Allah od nas ne traži da budemo takvi muslimani kao što su bile prve generacije muslimana, jer je to u ovakvim okolnostima i društvu nemoguće, nego da islamske naredbe i zahtjeve sprovodimo u okviru naših mogućnosti. Ovo ne znači da je njihov stepen vjere i morala nedostižan. Naprotiv, on je moguć, ali u uvjetima i ambijentu u kojem su ga oni postigli. Da nebi postali ličnosti koje su rasturene izmeðu ideala kojima teže i stanja u kojem žive, neminovno je da razumijemo ovaj kur’nski princip. Ovdje dolazi do izražaja Poslanikov, sallallahu alejhi we sellem, hadis u kojem kaže :» Kome Allah želi dobro pouči ga razumjevanju vjere.» (Buharija i Muslim). Svaki musliman treba da zna da se odreðeni propisi razlikuju od stanja slabosti do stanja moći. Za to ću navesti primjer. Uzvišeni kaže :» ..i slušat ćete, doista, mnoge uvrede od onih kojima je dana Knjiga i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni.» (Ali Imran, 186.) Ovim ajeto, Uzvišeni Allah obavještava Svoga Poslanika kako da se odnosi on i muslimani prema sljedbenicima Knjige, židovima i kršćanima, kada su u stanju slabosti. Onaj ko poziva da se detaljno sprovode sve pojedinosti šerijata, kao što su ajeti sure Et-Tewba, koji govore o općoj borbi protiv idolopoklonika, a muslimani u stanju slabosti, taj uistinu ne shvata islam. Meðutim, nakon što su Poslanik, sallalhu alejhi we sellem, i muslimani postali jaki, Allah im nareðuje da promjenu način ophoðenja prema njima i otvorenim licemjerima i da im se silom suprotstave. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem ,je prije objave sure Et-Tewba, od munafika podnosio razne uvrede i uznemiravanja, ali to nije bio slućaj nakon objave ove sure, kada su muslimani postali jaki.
Ovo ne znači da se Allahovi propisi mjenjaju, naprotiv, oni su postojani inepromjenjivi, ali se u obzir uzima stanje i okolnosti u kojima žive muslimani. Poznavanje ovih stvari i propisa je precizno poznavanje detalja šerijata, koje Uzvišeni Allah daje samo Svojim odabranim robovima.I na kraju je bitno napomenuti da će oni, koji se u jednom neislamskom društvu maksimalno trude da žive islamskim moralom i pri tome podnose razne neugodnosti i uvrede, na onom svijetu biti obilato nagraðeni.