Šejh Abdu-l-Medžid Ez-Zindani, prvi sekretar Instituta za naučna dostignuća, obuzet je ljubavlju za vođenjem naučnih diskusija sa vodećim stručnjacima iz raznih naučnih oblasti kako bi dokazao da su Kur’an i hadisi pretekli naučne činjenice o svijetu i čovjeku.
Ovo je jedna od diskusija vođena na jednom od tih naučnih susreta sa uvaženim profesorom Nilsonom, poznatim britanskim predavačem parazitologije. Učešće u diskusiji uzeli su i prof. Muhammed Jusuf Sekr i dr Muhammed Sadik Arefe sa univerziteta “Kralj Abdu-l-Aziz” iz Džede. U ovom broju časopisa “El-’idzazu-l-’ilmi” prenijet ćemo jedan dio te diskusije koji je u vezi sa zaštitom od parazita i mikroba, prilikom čega ćemo sasvim jasno vidjeti kako su hadiski tekstovi pretekli ono što je potvrđeno iz ove oblasti.
Šejh Ez-Zindani: Ima jedna druga stvar, radi se o psu i mački, životinjama koje žive sa čovjekom. Iz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poučavanja možemo vidjeti da je on zabranio da pas ulazi u kuću, i da se koristi bilo šta nakon psa, ali je dozvolio da se koristi voda koju je mačka pila. Dakle, pravljenje razlike izmedu te dvje stvari je krajnje jasno. Vi ste s medicinske strane objasnili bolesti koje nastaju kao posljedica toga, a niko za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao za tu razliku, pa bi voljeli znati sa historijskog stanovišta da li je igdje spomenuta ta razlika između psa i mačke?
Dr Nilson: Bolesti koje prenose psi ili mačke nisu bile poznate sve do prije otprilike sto godina. Jedina bolest za koju se znalo je pseće bjesnilo. To je jedina bolest za koju se znalo do prije sto godina.
Šejh Ez-Zindani: Da li svi psi prenose bolest bjesnila?
Dr Nilson: Da, čak i sve grabežljive životinje prenose tu bolest.
Šejh Ez-Zindani: Da li kroz historiju postoji neko pravljenje razlike u čovjekovom postupanju sa ove dvije vrste životinja? Ili, bolje receno, da li postoje neka učenja sa historijske ili medicinske strane za koja ste Vi čuli da prave razliku između njih ili potiču čovjeka da se kloni pasa, dok po pitanju mačaka to smatraju dozvoljenim?
Dr Nilson: Ne, već tu jasnu stvar spomenutu u Poslanikovom hadisu nije niko naveo niti spomenuo.
Šejh Ez-Zindani: Sada smo sa medicinske strane spoznali simptome (uzroke) bolesti. Da li su te uzroke mogli spoznati u tom vremenu? Ili bolesti koje izazivaju psi?
Dr Nilson: Ne.
Šejh Ez-Zindani: Pa kako to onda Vi tumačite?
Dr Nilson: Ne znam sigurno. Čovjek je pripitomio psa prije otprilike 10 000 godina. U osnovi. On ga je pripitomio kako bi se sačuvao od vukova, tako da je pas stalno bio sa čovjekom, bez obzira da li se radilo o lovu ili ne. Čak su neki ljudi navikli da spavaju sa psom kako bi se zagrijali uz njih. Ne mislim da je čovjek držao psa podalje od kuće i zabranjivao mu da ulazi u kuću prije Vjerovjesnika Muhammeda.
Šejh Ez-Zindani: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da mu je to došlo putem objave.
Dr Nilson: Smatram da moramo prihvatiti Poslanika kojem je došla objava od Boga, ali došle su objave i drugim poslanicima u kojima se spominju neke druge bolesti. Kao sto Poslanik kaže da se ne jede svinjsko meso, tako isto je i Mojsiju (Musau) došala objava u kojoj se zabranjuje jedenje svinjskog mesa ili dodirivanja lešine. Zbog toga, neke od tih spoznaja se vraćaju na period spoznaje postojanja jednog jedinog Boga.
Šejh Ez-Zindani: Mi to vjerujemo, jer je sve poslanike Allah, subhanehu ve te’ala, slao, ali smo oprezni i imamo rezerve prema onome sto se prenosi od njih, zbog toga što je dolazilo do izmjene u tome.
Dr Nilson: Da.
(preuzeto iz časopisa “El-’idzazu-l-’ilmi”, br. 7., džumade-l-ula, 1421. g/h, str. 22-26)
