Dženana Brkić-Isaković (23), iako rođena potpuno slijepa, nikada nije posustala ili odustala od svojih snova. Unatoč lošim uslovima za slijepe osobe u obrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini u maju je diplomirala na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS), a prema prosjeku ocjena je bila među najboljim studentima, treća u svojoj generaciji s prosjekom iznad 9,6, piše Anadolu Agency (AA).
Sada je ostala želja da postane profesorica engleskog jezika što će ova hrabra djevojka, uzimajući u obzir sve njene uspjehe, na kraju i postići.
Rođena je u ratu, a još dok je bila beba urađene su tri operacije kojima joj je vraćen mali procenat vida. Međutim, kasnije dobija glaukom, visoki očni pritisak, koji je uzrokovao skoro potpuni gubitak vida. Danas, može vidjeti samo boje, svjetlost i sjene.
Pohađala školu u SAD-u
Dženanu smo posjetili u Zenici gdje živi s mužem Kenanom. On joj je podrška u svemu. Dok šetamo zeničkom alejom pokrivenom jesenjim lišćem Dženana priča o borbi, trudu i želji koji su je vodili sve ove godine.
“Rođena sam tokom rata. Rođena sam potpuno slijepa. Kada su to primijetili roditelji odvezli su me u bolnicu u Tuzlu gdje sam imala tri operacije. Dvije operacije na desnom oku nisu bile uspješne, samo su pogoršale situaciju, a operacija na lijevom mi je uspjela vratiti mali procenat vida. Kada sam imala tri-četiri godine dobila sam glaukom koji je postepeno uništavao i to malo vida što sam imala. Danas vidim samo malo, boje, sjene”, počela je priču ova hrabra djevojka.
Rođena je u Busovači, a sa šest godina odlazi u Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Nedžarićima. U Centru je završila osnovnu i srednju školu. Tada je dobila i priliku za školovanje u SAD-u gdje je provela godinu dana.
“Godinu srednje škole završila sam u Americi na The Kennedy-Lugar Youth Exchange & Study (YES) programu. Završila sam smjer Engleski jezik i književnost na IUS-u u Sarajevu. Bila sam treća na svom fakultetu. Bilo mi je drago da i drugi vide moj trud i zalaganje”, ispričala je Dženana.
Usponi i padovi
Fakultetsko obrazovanje nije bilo lagano. Bilo je tu uspona i padova, mnogo truda i odricanja. Na početku je bilo jako teško prilagoditi se uslovima na fakultetu koji nije prilagođen, kao i svi u BiH, osobama s invaliditetom.
“Osnovnu i srednju školu sam završila u ustanovama gdje su materijali bili prilagođeni nama. To su bile škole za slijepe i slabovidne osobe. Kada sam počela studirati pitala sam se kako ću pronalaziti materijal, knjige i ostalo. Na laptopu sam imala čitač ekrana. Skenirala sam knjige, prebacivala ih u Word i program mi je onda čitao što sam ja bilježila na Brajevom pismu”, kazala je Dženana.
Pored laptopa, kojeg je koristila i na predavanjima, koristila je i snimač s kojeg je kasnije preslušavala predavanja i uzimala zabilješke.
“Bilo je teško. Morala sam da se više trudim od ostalih. Drugi studenti imaju knjigu pred sobom i samo je čitaju. Meni je mnogo vremena oduzimalo skeniranje knjiga jer većina knjiga nije bila u PDF-u. Bilo je mnogo odricanja. Većinu vremena nisam mogal da izlazim i uživam kao drugi, jer sam morala da pripremam da bih mogla da učim kada se počnu bližiti termini za ispite”, pojasnila je Dženana.
Bilo je mnogo teških trenutaka, ali nikada nije pomišljala da odustane.
“Uvijek sam željela biti profesorica engleskog jezika, da radim sa djecom. Nadam se da će mi se to i ostvariti”, kazala je Dženana koja danas živi u Zenici, u kojoj se još uvijek ne kreće sama.
Dženana je optimista i ne gubi nadu da će u vremenu kada tehnologije napreduju neko nekada da uspije da vrati njen vid.
“Ni ja ni moji roditelji ne odustajemo. Pomirila sam se sa tim i nisam jedina”, poručila je Dženana. Svim osobama sa invaliditetom poručila je da ne odustaju i da ulože trude za ono što žele.
“Uvijek postoji taj strah da nas ljudi neće prihvatiti ovakvim kakvi jesmo, ali ja sam naučila da o tome ne trebamo brinuti jer će takvih ljudi biti uvijek. Ali isto tako će biti i određeni broj osoba koje će biti spremne i otvorene da vam pomognu i priđu. Svim osobama s invaliditetom bih preporučila da pokušaju ono što žele pa i ne moraju uspjeti. Bitan je trud”, dodala je Dženana.
Prisutna diskriminacija
Širom svijeta danas se obilježava Međunarodni dan slijepih – dan bijelog štapa čiji je cilj podići svijest u cijelom društvu o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, kao i obavezama zajednice prema njima.
Slijepe i slabovidne osobe u BiH 15. oktobar i ove godine dočekuju u nezadovoljavajućem položaju. To je prvenstveno zbog njihovog nezapošljavanja, neobezbjeđivanja tiflotehničkih pomagala, još prisutne diskriminacije kojoj su izloženi… Statistike pokazuju da u BiH ima oko 5.000 slijepih osoba, oko 3.500 u FBiH, dok ih je u Kantonu Sarajevo 450 do 500.
Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se svake godine 15. oktobra još od 1964. godine kada je Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik SAD-a, taj dan proglasio Danom bijelog štapa. Od tada ovo pomagalo simbolizuje samostalnost i nezavisnost slijepih osoba.
