Vlada Srbije formirala je radnu grupu za podršku unutrašnjem dijalogu o Kosovu, a za njenog predsjednika imenovan je direktor takozvane Kancelarije za Kosovo Marko Đurić. Iz Vlade je saopšteno da će u rad grupe biti uključena sva ministarstva.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ranije je najavio pokretanje unutrašnjeg dijaloga o Kosovu. Dok veći dio opozicije odbija da se uključi u razgovore, a mediji i javnost spekulišu šta im je cilj i svrha, Inicijativa mladih za ljudska prava prva je nevladina organizacija koja je izašla sa konkretnim prijedlozima za dijalog.
U svom “Vodiču za unutrašnji dijalog”, Inicijativa rasvjetljava kontekst koji je odnose Srbije i Kosova doveo do ovog momenta. Uz hronologiju događaja, od Ustava iz 1974. godine (koji je davao široku autonomiju tadašnoj pokrajini), preko antialbanske nacionalističke kampanje u Srbiji i nasilnog gušenja demonstracija na Kosovu, te promjene Ustava 1989., represije i početka rata na Kosovu, ova nevladina organizacija kao fundamentalni princip predstojećih razgovora postavlja priznanje odgovornosti Srbije za ono što se krajem devedesetih dešavalo na Kosovu.
“Kada institucije preuzmu odgovornost za ratne zločine, a to nije nikakva novost, i nalazi se i u presudama Haškog tribunala i u presudama domaćih sudova, onda možemo trezveno da govorimo o pitanju Kosova”, kaže jedan od autora “Vodiča” Marko Milosavljević.
U ovom dokumentu, Inicijativa mladih daje hronologiju zločina srpskih policijskih, vojnih i paravojnih fomacija na Kosovu i presuda pred Haškim tribunalom i sudovima u Srbiji, ne isključujući i zločine Oslobodilačke vojske Kosova. Smatraju da se dijalog ne sme zasnivati na politici zaborava.
“Ako su sada otvorena vrata za takvo jedno pitanje, kroz njih treba da uđemo kako treba. Ne lupajući ih, i ne puzeći, nego da vidimo šta je ta slika i šta je neki saldo svih stvari koje su se desile vezano za Kosovo”, navodi Milosavljević.
Vodič sadrži i pregled svih dosadašnjih pregovora Beograda i Prištine, te preuzetih međunarodnih obaveza Srbije. To, kako ukazuju u Inicijativi, znači da dijalog ne kreće od nulte tačke i da se prethodni dogovori moraju poštovati. Dijalog takođe mora imati određeni format, uz poštovanje demokratskih procedura, transparentnost i ravnopravnost učesnika.
“Glas Srpske pravoslavne crkve ili Akademije nauka ne može biti važniji od organizacija koje su se bavile žrtvama zločina na Kosovu”, kaže Milosavljević.
Dok je Vučić na dijalog pozvao sve aktere političkog i društvenog života, u Inicijativi smatraju da bi razgovori trebalo da krenu iz Skuštine Srbije. Zato su od predsjednice parlamenta Maje Gojković zatražili zakazivanje posebne sjednice o Kosovu, uz prisustvo predsjednika Srbije i članova Vlade, ali i zainteresovanih predstavnika civilnog društva, te pozvali sve da se u uključe u dijalog.
Predstavnici dijela opozicije Srbije ranije su ocenili da će razovori o Kosovu, iako poželjni, biti teško ostvarivi, s obzirom na to da Vučić ne otkriva šta je njegova strategija, ali i da je u trenutnim uslovima dijalog nemoguć jer, kako su naveli, vlast ponižava opoziciju.
“Opozicija mora da bude svijesna odgovornosti koju ima pred građanima koje takođe predstavlja. Pitanje Kosova se ogleda u svemu onome o čemu pričamo u politici u Srbiji, i taj interes mora da prevlada osjećanje ugroženosti ili marginalizacije koja često preovladava u opozicionim krugovima. Naravno da nemamo iluzije da će neki veliki napredak biti ostvaren, ali naša uloga i uloga opozicije i medija je u tome da stalno podsjećamo državne zvaničnike koji su sada na vlasti, ali koji sutra mogu biti u obrnutoj situaciji, na to šta su činjenice i da od tih činjenica počinjemo”, podvlači Milosavljević.
Vučićeva najava unutrašnjeg dijaloga, koji je trebalo da počne u septembru, a onda je odložen za oktobar, izazvala je različite reakcije – od podrške na domaćem, ali i stranom terenu, preko ocjena da mu je cilj dobijanje “alibija za priznanje nezavisnosti Kosova”, do stavova, poput poglavara Srpske pravoslavne crkve Irineja, koji “vjeruje da po pitanju Kosova Vučić misli isto kao i srpski narod i Crkva i da se uzda u Rusiju da će pomoći Srbiji da sačuva ono što je uvijek bilo srpsko”.
Sam Vučić nije otkrio mnogo. Rješenje, kako je rekao, ne leži “ni u našim mitovima i sukobima”, ali “ni u odricanju od svih naših nacionalnih i državnih interesa”.
“Šta će biti rezultat jeste pitanje svih pitanja”, kaže Marko Milosavljević koji smatra da će do priznanja Kosova kad-tad morati da dođe.
“Ali ono zbog čega mi smatramo da mora postojati unutrašnji dijalog jeste da to priznanje ne može doći na osnovu toga što je neko rekao – sad smo se dogovorili i ćao, doviđenja. To mora biti rezultat javnog interesa da je saradnja i pomirenje između dva društva moguća. To je ono što Srbija mora sama sa sobom da uradi, a onda će i te stvari koje se danas čine teškim biti mnogo lakše i činiće se razumnijim velikom dijelu društva”, rekao je Milosavljević.
Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i na Kosovu duže od decenije radi na suočavanju sa prošlošću, te povezivanju i pomirenju u regionu. Njihove aktivnosti u Srbiji do danas su na meti napada desničarskih i drugih grupa. Jedan od posljednjih dogodio se u junu, upravo tokom festivala kosovske kulture “Mirdita, dobar dan” u Beogradu.
