Da li doseljavanje u Njemačku treba regulisati zakonom? Neki političari smatraju da je to nepotrebno, a neki već razmišljaju i o tome kako bi novi zakon trebalo da izgleda.
Već godinama se povećava broj doseljenika u Njemačku. 2013. je u ovu zemlju došlo 1,2 miliona ljudi. Ako se oduzme broj onih koji su je te godine napustili, ostaje “plus” od 430.000 osoba. Trend je u porastu. Da li je Njemačkoj, u svjetlu tih brojki, potreban zakon o doseljavanju?
Nema jedinstvenog stava u njemačkoj politici
Mišljenja o tome se razilaze, čak i u okviru vladajuće koalicije. Savezni ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer se protivi novom zakonu. Postojeće zakonske odredbe su dovoljne, rekao je on prije nekoliko nedjelja prilikom predstavljanja izvještaja o migraciji. Zeleni, međutim, smatraju da treba napisati novi zakon kako bi se doseljavanje bolje kontrolisalo i imigrantima dala pravna sigurnost.
Socijaldemokrate su i “za” i “protiv”. Šef njihovog poslaničkog kluba Tomas Operman založio se za sistem bodovanja sličan onome koji se koristi u Kanadi. Tu inicijativu je podržao i šef stranke Zigmar Gabrijel. On je u dnevniku Frankfurter algemajne cajtung objavio članak u kome piše da bi budući zakon treblo da reguliše koji stranci bi smjeli da dolaze u Njemačku a koji ne. Neki drugi socijaldemokratski političari, poput premijerke njemačke savezne države Sjeverne Rajne Vestfalije Hanelore Kraft ili potpredsjednika stranke Ralfa Štegnera, smatraju da treba zamrznuti trenutno stanje, da je dosta sa olakšicama za doseljenike i da bi umjesto novog zakona trebalo razmišljati o mjerama prekvalifikacije za nezaposlene građane Njemačke.
Hrišćanske stranke su relativno podjeljene
Najjasniju poziciju zauzela je Hrišćansko-socijalna unija (CSU) koja odbacuje svaku pomisao na regulisanje doseljavanja zakonom.”Sa mnom to neće ići”, rekao je šef te stranke Horst Zehofer: “Ako u jednu zemlju godišnje dođe milion ljudi, onda nam nije potreban zakon koji će pojačati doseljavanje”. Zehofer, koji je i premijer Bavarske, još jednom se osvrnuo na pojačan priliv kosovskih Albanaca u Njemačku, posebno u Bavarsku. On je rekao da na Kosovu i u Albaniji nema političkih progona i da odbijeni potražioci azila sa Balkana moraju biti konsekventno vraćani u svoju zemlju. “Mi nismo zavod za socijalnu pomoć čitavom svijetu”, rekao je.
I generalni sekretar CSU je protiv novog zakona rekavši da je on “suvišan kao i pijesak u Sahari”.
U redovima Hrišćansko-demokratske unije (CDU) nisu baš svi odreda tako nabusiti – generalni sekretar demohrišćana Peter Tauber se tako založio za zakonsko regulisanje doseljavanja. On smatra da bi novi zakon zainteresovanim strancima dao signal da su dobrodošli u Njemačkoj. Po njegovom mišljenju, Njemačkoj su potrebni kvalifikovani imigranti koji bi mogli da kompenzuju nedostatak radne snage zbog smanjenja broja stanovnika ove zemlje. No, taj prijedlog su u CDU podržali samo članovi Ekonomskog savjeta stranke koji smatraju da bi sistem bodovanja mogao da se prilagodi konkretnim potrebama Njemačke za radnom snagom.
Njemačka kancelarka Angela Merkel trenutno nijemo prati diskusiju – rekla je samo da još nije kompletno formirala mišljenje o toj temi.
Doseljavanje: da – ali bez zakona
Ljevičarska stranka se decidirano protivi prijedlogu o uvođenju sistema bodovanja, baš kao i Njemačka industrijska i trgovinska komora. Ljevičari odbacuju selekciju koju bi takav sistem donio i tvrde da mjerilo za prijem doseljenika moraju biti ljudska prava a ne pitanje koliko su korisni za domaće tržište rada. Predstavnici privrede navode da dvije trećine imigranata dolazi iz zemalja Evropske unije – za koje nije potreban poseban zakon – a da za ostale postoje sveobuhvatne odredbe koje mogu da se optimiraju, tako da novi zakon nije potreban.
