“Imam poseban račun na koji ostavljam kad koliko mogu. To je račun za djecu, da ne moram da razmišljam kad budu studirali da li ću u tom trenutku imati da im platim. Ili račun za “ne-daj-bože”. Za ovih 10ak godina se skupila fina suma novca. Posljedica je moje discipline. Žena tu nije učestvovala, ali to je ok, jer joj je i plata niska. Brat joj je zaglavio sa kockom, u dugovima je do guše, a ovo nije prvi put, njeni su skoro sve rasprodali zbog njega i sad se opet zadužio.
Smaraju me da dignem taj novac, ona mu je već dala bez pitanja svoju ušteđevinu. Poslije XY poziva i smaranja, okupio sam ih, jer su mislili da ću im donijeti kovertu (njene roditelje, nju, brata), jasno i glasno rekao “Ne smarajte više za pare, NE DAM NA GLUPOSTI”. Iskreno, briga me što niko sad više ne priča sa mnom, neću da razmišljam dal će moja djeca imati sutra zbog razmažene budale kojoj su sve omogućili. Kada sam pričao da treba da se liječi od kocke isto su bili ljuti na mene, eto im ga sad.
