Ne može čovjek stalno bježati od aktuelnosti. Zabijati kao noj glavu u pijesak. Baviti se nekim tricama i kučinama, nebitnim stvarima. Mada, ja se najviše volim baviti nebitnim stvarima. Jer u svijetu u kojem je sve bitno, u kojem je informacija najjača moneta za upravljanje stvarnošću, gotovo i da nema nebitnih stvari. Nebitne stvari treba izmaštati. Napraviti vijest o tome kako prašina pada po veš-mašini u tvom kupatilu. Prašina gusta kao nuklearna kiša nakon atomskog rata.
I eto nas do ključne riječi: nuklearni rat. Strah od konačnog rata sve je veći bauk što sve više kruži nad starom, lošom Evropom. Čini se kako je nakon rušenja tornjeva blizanaca Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku svijet opet postao plodno tlo za nove i luđe ratove. Ili je uvijek takav bio. Sada-zasad su to ratovi niskog intenziteta, ali prijete da se prošire cijelom Evropom.
Ova nova Alkaida, oko čijeg imena nikako da se mediji usaglase, zvaćemo je Islamskom državom, ta teroristička organizacija čak prijeti i Italiji, jer imaju neke teritorije u Libiji pod svojom kontrolom. Ali im nedostaju dalekometne rakete da u njihove glave stave bojne otrove i da nas napadnu; našu staru, pokvarenu, odvratnu Evropu. Da Arapi potraže ono što je nekad bilo njihovo, Andaluziju ili Siciliju. Svakako je Islamska država osnovala halifat i želi da povrati vjekovne teritorije, kao što su Karadžić i Mladić kod nas isto htjeli da vrate vjekovne srpske teritorije, baš tamo gdje Srba nikad nije ni bilo. Fantazmagorije su uvijek najjače kod političara i vojnika. Samo što su njihove fantazmagorije bile sprovedene u djelo. A pošto je stvarnost uvijek u neskladu sa fantastičnim zamislima, onda se “dogode” zločini, etnička čišćenja i genocid, kao kruna zločina u bh. ratu.
.jpg)
Zar nije suludo da se javnost u takozvanoj Republici Srpskoj ili Srbiji čudi kako vojnici Islamske države uništavaju drevne iračke gradove, i spomenike predislamskog arapskog svijeta, a da se pri tome nisu zgražavali kada su za tri mjeseca 1992. srušene sve džamije u Banjaluci. To onda nije ISIL, IDIL, ID, ili IS, kako ih sve već ne zovu. Karadžićeve ubice i koljače Evropa nije zvala teroristima, iako su uništili skoro sve materijalne dokaze postojanja ostala dva naroda na polovini teritorije BiH. Jer teroristi su tamo daleko, imaju muslimanska imena, nose turbane na glavi i u njima kriju eksploziv, kao u nedotupavnoj karikaturi poslanika Muhameda. Onda se čude reakcijama u islamskom svijetu.
Jer to je sloboda izražavanja, sloboda govora, zapadna demokratija, to da čovjeka koji je oličenje jedne od najvećih svjetskih religija prikažeš kao primitivnog teroristu. Pošto Evropljani ne znaju ništa o islamu, jer da znaju, onda bi shvatili da je prikaz lika poslanika Muhameda, samo po sebi, najveće moguće svetogrđe u ovoj religiji, čak i bez bombe i fitilja što šišti.
Takva karikatura onda nije rasizam, nije ni orijentalizam, nego je sloboda umjetničkog izražavanja. Jebem ja takvu slobodu u svijetu u kojem na granicama Evropske unije imaš posebne ulaze za građane EU-a i povlaštene zemlje, a za nas “ostale” imaš opet posebne ulaze. Naravno, to nije diskriminacija, nije nikako, isto kao što primitivna bomba sa fitiljem na glavi poslanika Muhameda nije najgluplja i najkontraproduktivnija moguća provokacija. Valjda su autori takvih zajebancija mislili kako će time emancipirati islamski svijet, koji je ionako u svom debelom sranju, nazatku i retardaciji, pa će taj svijet postati prozapadno demokratičan i liberalan. E onaj bez zuba što leta uokolo sa RPG-om i samo viče allahakbar, e taj je baš plodno tlo za slobodu umjetničkog izražavanja, i taj u arapskoj nošnji, sa turbanom iz kojeg viri fitilj Muhamedove bombe, taj je obrazovan i razuman, idealan sagovornik nekog danskog satiričnog magazina.
Tako shvaćene umjetničke i druge slobode zapadnog svijeta ovaj što leta sa RPG-om jedva čeka, moli boga da ga neko zajebava. Svakako je nervozan i ljut, nema zuba, primitivan je i siromašan, usto su mu zemlju bombardovali godinama, htjeli mu uvesti zapadnu demokraciju i sad bi on trebao biti dobar i čekati da mu dođe veliki, bijeli gospodar iz Teksasa da mu eksploatiše naftu i druga rudna bogatstva, a on da umire od gladi. Takva je liberalna demokratija. Prvo vas bombardujemo toliko da vas civilizacijski vratimo u kameno doba, onda od vas tražimo da budete tolerantni i miroljubivi. Ne nađemo vam hemijsko naoružanje, ali svejedno vam uništimo zemlju, i izazovemo građanski rat.
Zato se ja volim baviti prašinom na veš-mašini. Da ne moram glavu razbijati bjelosvjetskim nepravdama. Da ne moram imati mišljenje o svemu i svačemu. Zato postoje društvene mreže da bi se svaki imbecil na svijetu mogao osjetiti bitnim i kurčevitim, jer on ima mišljenje i komentar na sve šta se dešava na Zemlji. Možda najbolja slika današnjeg histeričnog doba jeste jedna misao sa Twittera: “Kakav je ovo svijet u kojem se ljudi posvađaju u komentarima ispod recepta za kolač”.
Eto takav je to svijet. Takvi ljudi. Sve spremno za nerazumijevanje, konflikt, mržnju i rat. Svi znaju sve o svemu. Svi su hegel-kantovi, nostradamusi, stiveni hokinzi, a opet nikako da mrdnemo sa mrtve tačke. Bosanci i Hercegovci su toliko pametni ljudi da im glava jedva stoji na ramenima od silne težine uma. Zato ovako super živimo. Med i mlijeko. Eldorado u kojem se živi kao u snu. Lošem, mračnom, užasnom snu.
