Ispunila im se želja.
Sakići su je sa oduševljenjem primili u svoj dom. Odmah s vrata su je zagrlili i poljubili i poželjeli joj dobrodošlicu. Goste je sačekala bogata trpeza. Sabina je poslužila bijelu čorbu, sarmu, jagnjeće pečenje, domaću pogaču, salate, kolač i tortu.
– Kako vam je ukusna hrana! Nisam se nadala da ćete me ovako dočekati. Baš sam sretna – rekla je Ilma.
Sinan je hvalio djevojčicu iz Kiseljaka.
– Kad smo te prvi put vidjeli na televiziji, moja supruga i ja smo zaplakali. Ti si, dijete, puna harizme i duše, toliko vladaš glasom sa trinaest godina. Vrlo je teško stati pred publiku i vrhunski žiri, a da te ništa ne poljulja. Strašno te osjećam! Kad ti pjevaš, kao da nigdje nikoga nema – obratio joj se Sakić, a potom joj je zahvaljivao što je i ona njemu ispunila želju.
– Uljepšala si mi dan. U našu kuću uvijek si dobrodošla. Znam da je iz kampa teško izaći, a Kuriru hvala što su mi te doveli. Želim ti sve najljepše i da imaš snage da sve izguraš, a ja sam siguran da hoćeš. Nećeš pokleknuti nijedne sekunde.
Sabina ju je sve vrijeme mazila po kosi i tepala joj.
– Ti si jedan anđeo anđeoskog glasa. Ima divne okice. Uvijek si dobrodošla kod nas. Ilma nije mogla da odoli Sinanovom klaviru, pa je i zasvirala, a on ju je pomno slušao.
