U današnjem preužurbanom životu dešava se da majka nema vremena za svoje dijete. Pobrinut će se da je ono sito i čisto, a sve ostale djetetove potrebe mogu sačekati dok ona počisti, opere, opegla, pogleda TV, pripremi se za sutrašnji radni dan, završi nešto što nije stigla na poslu.
U jednom trenutku se osvrne oko sebe, dijete već spava, a ona ga nije čestito ni pogledala. Onda se tješi time da će biti više vremena kad završi taj-i-taj projekt. Obećava sebi da će djetetu posvetiti vrijeme kad počisti kuću i skuha ručak.
Rezultat ovakvog života zaposlene žene je konstantan osjećaj krivice, jer djetetu ne posvećuje onoliko pažnje koliko zaslužuje, a ne stiže mu posvetiti pažnju. Sve to čini majku sve razdražljivijom, pa se periodično iznervirano izvičete na dijete, koje nije ni krivo ni dužno. I tako ukrug.
Ipak, ne mora biti tako. I kad ste najzauzetiji potrudite se da saslušate dijete, a posebno je važno da na njega ne vičete. Dijete će imati prijatan osjećaj da mama želi čuti ono što ono ima reći, dobit će željenu pažnju, a i vama će prijati što razgovarate s djetetom.
Nažalost, nekada na raspolaganju imate samo pet minuta. Podarite mu ih, jer i samo pet minuta djetetu znači mnogo. Naime, istraživanja pokazuju da djetetu više znače takvi spontani razgovori i spontane prilike za bliskost s roditeljima nego planirane, organizirane dugotrajne aktivnosti.
Naravno da će mu se dopasti i da se s njim pola dana igrate u parku, da ga vodite u zoološki vrt ili na izlet, ali ovakve spontane, male pažnje su za razvijanje bliskosti s djetetom i za njegove emotivne potrebe mnogo značajnije.