Leicester City osnovan je 1884. Godine, kao klub duge tradicije, ali bez značajnijeg rezultata, sve do 2. maja, 2016. Godine, kada postaje prvak Engleske. Prije nego se prošle sezone vratio u Premierligu, klub iz Leicestera proživio je 10 turbulentnih godina u drugom pa čak je bio i dio treće lige engleskog nogometa u sezoni 2008/2009. Uspon ovog fudbalskog čuda započeo je 2010. Godine, kada je u klub stigao aktuelni glavni sponzor, vodeći tajlandski konzorcij za Azijske nogometne investicije (AFI) na čelu s Vichaijem Srivaddhanaprabhaom – King Power grupa. I činjenicu da za napredak u radu je neophodno uložiti finansijska sredstva, govori i sam dalji razvoj Leicester Cityja.
Ne možemo reći da je za titulu koju je Leicester City osvojio, bilo dovoljno samo uložiti novac i očekivati odmah rezultate, ali je kvalitetan rad uz kvalitetne igrače i rukovodstvo tima, dobitna kombinacija. Vrlo bitno je istaknuti ulogu Claudia Ranierija, koji je za manje od godinu dana Leicestera kao glavnog favorita za ispadanje iz lige, napravi prvaka.
„Jedan Leicester kao prvak Engleske koji vrijedi nekih 50 miliona eura, u odnosu na Chealsea koji vrijedi preko 800 miliona eura, je dokaz da se sa kvalitetnim igračima uz malo novca može napraviti veliki rezultat“, izjavio je Blaž Slišković za Source.ba.
Naravno da neke cifre koje su tako astronomne, ne mogu garantovati jednoj ekipi osvajanje nekih trofeja. Slišković je mišljenja da se i sa manje uloženog novca, može napraviti kvalitetan rezultat uz dobar rad.
Igrači su sada precijenjeni, cijena je enormno visoka za svakog igrača koji vrijedi od 50 do 100 miliona eura, jer nema tih igrača koji toliko vrijedi. Ali se zbog reklama i biznisa, isplati kupiti igrača kojemu se procijeni enormna vrijednost.
„Igrač koji vrijedi 100 miliona eura bi morao izvesti sam korner, trčati u šesnaesterac i zabiti gol glavom, a s obzirom da takav igrač ne postoji, onda i dosegnuti tu vrijednost je skoro pa nemoguće“, smatra Slišković.
S obzirom da su samo jedino ova dva tima istočnog bloka uspjela da se popnu na krov Evrope, a to su Steaua Bukurešt, kojoj je to pošlo za rukom 1986. godine, kao i Crvena zvezda, koja je to uspjela 1992. godine, pitali smo našeg sagovornika da li je to nešto čemu se i sami možemo nadati ili je nedostižno u ovom trenutku. Bez imalo dileme, Slišković tvrdi da bez finasija: “Teško na našim prostorima možemo doći u sami vrh europskog nogometa,a kamoli bez ulaganja nismo u mogućnosti pratiti europske klubove.”
Takođe Slišković je ubijeđen da Balkan idućih 50 godina može samo da sanja o osvajanju nekog od značajnijih trofeja u Europi, s obzirom na to koliko se ulaže. Nažalost, klubovi sa Balkana nemaju toliko novca da dovedu takve igrači koji tako enormno vrijede.
„Činjenica je da u zadnjih petnaestak godina nijedna ekipa sa Balkana nije ništa puno napravila, govori o tome da bez novca ne možemo napraviti značajniji uspjeh“, izjavio je Slišković za Source.ba
