Malo je igrača inače kao što je bio Barkley. Mnogi smatraju da se više nikada neće pojaviti niko sličan, jer je zaista bio nevjerovatan spoj talenta, želje, volje i manjka visine na terenu, ali i brutalne iskrenosti van njega. Također, karijeru su mu obilježili i mnogi nelogični potezi (na terenu i van njega).
Moj dobar prijatelj opisuje ga kao “zvijer koja je radila ono što drugi nisu mogli, iako je bio hendikepiran visinom”. Možda je i to najbolji opis legendarnog košarkaša, koji je i zvanično imenovan u 50 najboljih NBA igrača svih vremena.
Barkley je bio odvažan, govorio je što niko drugi nije smio ni pomisliti, apsolutno je shvatao publiku i bio pravi showman.
Rođen je u mjestu Leeds, u saveznoj državi Alabama. Otac je njega i majku napustio po njegovom rođenju, te je majka bila primorana raditi kao sluškinja i čistačica.
“Majka je bila sluškinja, govorila mi je da čisti po tuđim kućama ali da neće svoju i da ja moram biti taj koji će preuzeti tu obavezu. Radio sam sve, sve osim pranja suđa. Baka je radila u tvornici mesa, bila je kao i majka strašno uredna, ali baka mi je dala ovu osobinu, ona je bila moj heroj”, rekao je jednom prilikom Charles.
Kao dijete imao je velikih problema s viškom kilograma, te iako je bio veoma talentovan nije uspio da u svojoj prvoj godini u srednjoj školi upadne u tim. Kasnije je bio veoma loš u školi, a kasnije je objasnio kako je iskaljivao bijes.
“Taj bijes, taj osjećaj da su svi krivi, da je moj otac pravi skot, da je škola kriva, da su svi krivci i da im svima mogu vratiti milo za drago ako svake večeri zakucam što više i jače mogu, da će svaki skok biti po jedan uzvraćen udarac njima, taj bijes je bio moj pokretački motor”.
Charles baš nije bio tipičan student. Tako je, dok su drugi šverovali alkohol i drogu, u kampus unosio „ilegalno“ hranu. Cimeri su ga opisivali kao veoma agresivnog ako ne jede na vrijeme, te je bio nepoželjan u sobi.
To ga nije spriječilo da ima impresivnu NCAA karijeru, te je uslijedila naravno NBA. Tu je ostvario neslućene visine – proglašen je najboljim igračem lige, 11 puta učesnik All-Star meča (dva puta i MVP), pet puta u idealnoj petorki Lige i svojevremeno je bio tek drugi NBA igrač koji je uspio da skupi više od 23.000 poena, 12.000 skokova i 4.000 asistencija.
Ipak, uprkos velikim ostvarenjima, ostat će upamćen kao pravi prgavac, košarkaš izuzetno nezgodnog karaktera.
Iako je visok samo 198 centimetara, Barkley je igrao na poziciji krilnog centra. Čak je i u svojoj autobiografiji tvrdio da je prava visina čak i do pet centimetara manja od zvanične! Uprkos tom potencijalnom ograničenju, on je zahvaljujući izuzetnom osjećaju i volji uspio da postane jedan od najboljih košarkaša na svojoj poziciji.
Ostat će upamćen i kao član jedinog originalnog „dream teama“, koji je osvojio zato na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni.
U to vrijeme često je bio u centru skandala. Tako se još uvijek prepričava onaj iz 1991., kada je izrevoltiran želio pljunuti jednog navijača. Međutim, promašio je metu, čovjeka koji ga je vrijeđao na rasnoj osnovi, te pljunuo djevojčicu koja je sjedila ispred njega. Cijeli događaj privukao je dosta pažnje, a kasnije se sprijateljio s neželjenom žrtvom i njenom porodicom kako bi se iskupio. Naime, kupovao im je ulaznice za NBA mečeve, sve u želji da ispravi veliku grešku.
Nije se libio sukobiti ni s mnogo jačim i večim Shaquilleom O’Nealom, ili potuči s Laimbeerom (tuča koja mu je donijela rekordnu finansijsku kaznu). Bio je poznat i po sukobima sa saigračima, a najpoznatiji je onaj s legendarnim Scottijem Pippenom kada su nastupali u Houstonu. Rezultat svega je Pippenov trejd u Bullse, gdje je izgradio respektabilnu karijeru.
U karijeri je nastupao za Philadelphiju, Phoenix i Houston. Često je imao problema s viškom kilograma, te je i to mu predstavljalo problem.
Na klupskom novou, najveći uspjeh bio mu je nastup u velikom finalu 1993., prve godine kada je postao član Sunsa i tokom sezone koje je osvojio trofej namijenjen najboljem igraču lige. Uprkos odličnoj igri, pa i tripl-dablu na jednom od mečeva finalne serije, njegov Phoenix je ipak priznao poraz nakon šest mečeva. Bolji su bili Bullsi, predvođeni legendarnim Jordanom.
Ipak, Charles je imao i onu bolju stranu. Nju je itekako pokazao kada je broj 34 zamijenio onim 32 u čast Magica Johnsona, čim je saznao da ovaj boluje od HIV-a. Na pitanje novinara šta misli o tome i da li smatra da postoji mogućnost da se igraći zaraze igrajući protiv Magica, Sir Charles je dao antologijski odgovor.
“Mi ćemo s Magicom igrati košarku, nećemo imati ševu bez zaštite na sred terena…”
19. aprila 2000. rekao je i posljednje zbogom aktivnom basketu, a ostale su gotovo nestvarne brojke. Osim po izvanrednim dostignućima, ostat će upamćen i po mnogim bizarnim detaljima. Tako je, između ostalog, bio prinuđen poljubiti i magarca u zadnjicu nakon izgubljene opklade, hapšen je bezbroj puta (vožnje u pijanom stanju, bacanje čovjeka s prvog sprata, nasilnog ponašanja…).
Siguran sam da zadugo, a možda više nikad, nećemo vidjeti nekog poput njega u NBA. Nisam baš siguran da Sir Charles i danas zna uopće gdje je Švedska, s gramatikom „vodi rat“ decenijama…ali kada je basket u pitanju nema mu ravnog.
Trenutno radi kao košarkaški ekspert i TV komentator, ali i dalje oduševljava javnost raznoraznim potezima van terena. Sigurno je da je i dalje jedan od najkontroverznijih, ali i najvoljenijih košarkaša ikada.
