Šaban je pjesme pisao i za sebe i za druge, a nerijetko ih je kupovao od istaknutih autora, ali i dobijao na poklon.
Ono što je zaista čudno jeste činjenica da je jednu od njegovih najljepših pjesama napisao konobar!
Riječ je o pesmi „Uvenuće narcis beli“. Branislav Cvetinović Laki, ugostitelj, rodom iz Šapca, radio je u to vrijeme u jednom restoranu u tek izgrađenoj palati „Beograd“, popularnoj „Beograđanki“. Već tada je imao nekoliko ukomponovanih tekstova, ali pjesme nije pisao po narudžbi, već iz duše i prema dešavanjima iz ličnog života:
-Želeo sam sinoć da te vidim, nisam mog’o svoju čežnju skriti, mislio sam da ćeš biti sama, hteo sam ti cveće pokloniti. Stižem u Beograđanku, presvučem se, pa uzmem papir i olovku, izađem na terasu i dovršim pjesmu. Nije prošlo pet minuta, a portir mi sa vrata kaže: Traže te dvojica, na vratima su stajali Šaban Šaulić i violinista Veroljub Jovanović.
-Otkud sad oni, zapitah se. Ponudim im piće, pa onako razgovarasmo dok mi ne počne smjena. Kad sam ih ispratio, kod lifta mene Šaban upita da li možda imam neki tekst za njega. Imam turneju po Austriji, idem s Veroljubom, pa usput da mi ne bude dosadno da napravim pjesmu na tvoj tekst, reče Šaban. Kažem mu: Evo, jedna svježe napisana. Sjećam se, zelenom olovkom bila je napisana na parčetu papira koji sam iz džepa izvadio pred njim. Šaban je odmah uzeo da čita. Stigao lift, ali on ne ulazi u njega, čita pjesmu pažljivo: Sviđa mi se! Kad se vratim, imamo pjesmu. Tako je i bilo, ispovijeda konobar o nastanku „narcisa“.
Melodiju je na Cvetinovićev tekst napisao Šaban, a odsvirao ansambl Branimira Đokića. Pjesma se našla na singl ploči koja je štampana u martu 1976. godine. Otpjevana je premijerno mjesec dana ranije, na tada popularnom festivalu „Hit parada“ u beogradskom Domu sindikata. Šaulićev „narcis“ postao je apsolutni šampion festivala! Ploča sa ovom pjesmom na A strani brzo je dostigla srebrni tiraž, a odmah zatim i zlatni (100.000 prodatih primjeraka).
