U nastavku objavljujemo najzanimljivije dijelove:
Situacija u regionu Zapadnog Balkana najnapetija je od završetka ratova na tim prostorima. Iako je državama Zapadnog Balkana obećana evropska perspektiva odnosno članstvo u Evropskoj uniji (EU), ipak, EU još uvijek oklijeva kada je u pitanju proširenje i buduće članstvo tih država u EU.
Države regiona su na mnogim poljima napravile iskorak, mada ekonomska situacija nije zadovoljavajuća. Odgovornost je samo jednim dijelom na domaćim političkim struktura, jer se opravdanim postavlja pitanje, da li Zapad zaista želi ekonomski napredak ovih država ili je spreman čak žrtvovati i demokratiju nauštrb mira i stabilnosti? U većini država ekonomski pokazatelji su slabiji nego pred raspad nekadašnje zajedničke države SFR Jugoslavije.
Neodlučnost EU – primer kosovskih taksi na uvoz robe iz Srbije i BiH
Prije sedam mjeseci administracija u Prištini uvela je takse na uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Uvođenje taksi predstavlja eklatantno kršenje sporazuma o slobodnoj trgovini CEFTA. EU nije ništa ozbiljno preduzela po tom pitanju. To nije jedini primjer neodlučnog i nevjerodostojnog ponašanja EU. Naime, pod pokroviteljstvom EU 2013.godine potpisan je Briselski sporazum između zvaničnog Beograda i zvanične Prištine. Sporazum u potpunosti nije implementiran, a EU još uvijek oklijeva da preduzme odgovarajuće mjere. Takvo ponašanje EU uopšte ne iznenađuje kada se uzme u obzir da je EU bila svjedok „kum“ Arbitražnog sporazuma između Republike Slovenije i Republike Hrvatske o rješavanju graničnog spora između te dvije države. Kasnije, kada je došlo do zapleta u vezi provođenja sporazuma između dvije strane EU se nije htjela umješavati mada je bila garant tog sporazuma, koji je Hrvatskoj omogućio ulazak u EU. Čak, kada je i donesena zvanična odluka Arbitražnog suda o rješevanju graničnog pitanja između Slovenije i Hrvatske, EU se ponašala kao da nije bila „kum“ tog sporazuma i nije se htjela uključiti u njenu implementaciju, iako se radi od dvije države članice EU. Hrvatska ne priznaje odluku Arbitražnog suda i odlučno odbija njenu implementaciju. Slična je situacija i u vezi Pelješkog mosta, jer je EU na sumnjiv način odobrila sredstva Republici Hrvatskoj za izgradnju tog mosta i time onemogućila Bosni i Hercegovini pravo na slobodan dostup do međunarodnih voda. Postavlja se pitanje, koliko je EU uopšte vjerodostojna i koliko joj se više može vjerovati?
Iako su sve države Zapadnog Balkana pogođene maćehinskom politikom EU, u poslednje vrijeme ta politika najviše štete nanosi Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. Nerješavanje kosovskog pitanja drži cijeli region u stanju neizvjesnosti i latentne nestabilnosti. Uvođenje taksi na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine dodatno komplikuje ionako komplikovane odnose u regionu. Sjeverna Makedonija je napravila istorijski napredak pod vodstom premijera te države Zorana Zaeva i zaslužila je, da joj se odredi datum za početak zvaničnih pregovora sa EU, a EU još uvijek oklijeva. Takvo ponašanje zvaničnog Brisela može se vratiti kao boomerang samoj EU, jer bez jasne politike prema Zapadnom Balkanu i proširenju za EU ovaj prostor može biti zauvijek izgubljen. Naime, države Zapadnog Balkana mogu promijeniti svoju geopolitičku orijentaciju, posebno u situaciji kada se EU nalazi u dubokoj krizi i kada se ne zna njena predvidljiva budućnost.
Briselska administracija slovi kao poprilično korumpirana, analitičari i istraživači često navode primjer albanskog premijera Edija Rame, koji je na sumnjiv način i koji se povezuje sa korupcijom uspio ostvariti određene nedozvoljene uticaje u Briselu.
Specijalni sud za ratne zločine na Kosovu na stranputici
Iako je Specijalni sud za ratne zločine na Kosovu osnovan još daleke 2015.godine, postao je operativan u julu 2017.godine nakon usvajanja Pravilnika o postupku i dokazima za vođenje krivičnog postupka. Specijalni sud još uvijek ne radi u punom kapacitetu. Potrebno je utvrditi sudske činjenice o dešavanjima na Kosovu tokom ratnog perioda kroz poštene i transparente sudske procese, jer bi to vodilo relaksaciji odnosa i kasnije pomirenju.
Analitičari smatraju, da bi početak rada Specijalnog suda na Kosovu riješio mnoga pitanja i sasvim sigurno pokrenuo zastali tzv. Briselski dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine. Činjenica je, da je EU izgubila kontrolu nad procesom. Potreban je novi pristup i nova ideja kako voditi dijalog do kraja, jer sadašnji pristup nije uspio Otvara se pitanje, da li su pojedini međunarodni krugovi toliko korumpirani da blokiraju početak rada Specijalnog suda, koji bi morao procesuirati čelnike Kosova, među kojima je sasvim sigurno broj 1 aktuelni predsjednik Kosova Hashim Thaçi.
Analitičari smatraju, da je odlaganje početka rada Specijalnog suda ustvari odlaganje budućnosti Kosova i odlaganje uvođenja bezviznog režima sa državama EU. Predsjednik Kosova Thaçi umjesto, da sam pokrene svoje procesuiranje pred Specijalnim sudom i u transparentnom sudskog procesu dokaže svoju nevinost ili krivicu drži građane Kosova kao svoje taoce i tako kriminalizuje celi jedan narod. Sve to zabrinjava kada se zna da su u te aktivnosti umješani i pojedini međunarodni zvaničnici i kada se takvo djelovanje povezuje sa kriminalom i korupcijom.
Dodik onemogućio osnivanje ZSO
Potpisanim Briselskim sporazumom između zvaničnog Beograda i Prištine 2013.godine, između ostaloga, predviđeno je i osnivanje Zajednice srpskih opština (ZSO) na Kosovu.
Analitičari su istraživali, zašto nije formirana ZSO kada je ZSO dio Briselskog sporazuma. Kosovska strana na početku se nije protivila formiranju ZSO, da bi kasnije promijenila mišljenje usljed političkog djelovanja Milorada Dodika u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska. Naime, kosovski zvaničnici razumjeli su, da se način djelovanja Dodika u entitetu Republika Srpska može preslikati i na Kosovo kroz ZSO što su željeli spriječiti. To još jednom pokazuje da region djeluje po sistemu spojenih posuda. To i ne iznenađuje, jer je Dodikovo političko djelovanje nanjelo ogromnu štetu srpskim nacionalnim interesima i po ocjenama analitičara Dodik se prema tome kriteriju uvrštava odmah iza Slobodana Miloševića.
Nije nikakva tajna da Dodikovo nekonzistentno političko djelovanje, koje se pokazuje i u tome, da je svojim javnim izjavama čak tadašnjem srpskom državnom vrhu pripisao odgovornost za raspad Jugoslavije i time abolirao moguće druge saučesnike u tome poduhvatu. Naime, Dodik ponavlja tezu da Bošnjaci u Bosni i Hercegovini ne smiju ponavljati greške srpskog rukovodstva prilikom raspada SFRJ i time je svu odgovornost za raspad SFRJ prebacio na srpsko rukovodstvo. Dodikovo političko djelovanje pokazuje da je postao „suvišan“ i da nikome nije dobro da u svojoj blizini ima lice sa američke „crne liste“, a kamo li za političkog saveznika.
Vučić u najtežoj poziciji
U postojećoj konstalaciji političkih odnosa u najtežoj poziciji nalazi se aktuelni predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, koji je ipak faktor mira i stabilnosti u nestabilnom okruženju. Vučić je svjestan činjenice, da je građanima Srbije potrebno obezbijediti izvjesnu budućnost i da je potrebno završiti dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine kako bi Srbija ubrzano krenula naprijed, a da je pri tome najvažniji zadatak ekonomska obnova, razvoj države i zaustaviti trend iseljavanja iz Srbije. Trend iseljavanja iz država Zapadnog Balkana je posebno intenzivan poslije odluke njemačkih vlasti, da olakšicama omoguće dolazak radne snage sa Zapadnog Balkana od 1.januara 2019.godine.
Ukidanje taksi na uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine, koje je uvela administracija u Prištini predstavlja test za EU i njen kredibilitet na Zapadnom Balkanu. Takođe, postojanje viznog režima između Kosova i Bosne i Hercegovine pokazuje svu (ne)vjerodostojnost politike EU u regionu.
Predstojeći sastanak u Parizu u organizaciji njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsednika 1. jula 2019.godine biće ilustrativan i pokazat će u kome smeru će ići Zapadni Balkan i kakav je faktički odnos EU prema Zapadnom Balkanu.
Doprinos relaksaciji odnosa u regionu može predstavljati ukidanje taksi za uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine od strane kosovskih vlasti. Dodjela datuma za početak pregovora sa EU Sjevernoj Makedoniji može predstavljati znak ohrabrenja i pokušaj vraćanja narušenog povjerenja u EU. Učešće predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na inauguraciji novog predsjednika Republike Sjeverne Makedonije Steve Pendarovskog predstavlja pozitivan signal otopljavanja odnosa između dvije države i znak da može doći do značajnog unapređenja tih odnosa.
Najviše zabrinjava aktuelna situacija u Republici Albaniji i političko djelovanje albanskog premijera Edija Rame, koji sve više podsjeća na „albanskog Miloševića“. U Albaniji može doći do oružanog konflikta i već sada postoje naznake mogućeg građanskog rata. Albanija je 1991. i 1997.godine već bila na rubu građanskog rata. Albanska opozicija je najdržavotvornija od svih opozicija u regionu i snažno se suprotstavlja omraženom režimu Edija Rame.
Analitičari smatraju, da ukoliko se želi obezbjediti napredak na Zapadnom Balkanu od velike važnosti je pripremiti predstojeći samit u Parizu 1.jula 2019.godine, koji mora predstavljati pozitivnu prekretnicu i pokazati praktičan i vidljiv napredak, a prije svega, mora doći do ukidanje taksi na uvoz robe iz Srbije i BiH od strane kosovskih vlasti, mora se omogućiti nastavak pregovora između zvaničnog Beograda i Prištine i potrebno je dati jasne garancije, da će Sjeverna Makedonija na jesen dobiti datum za početak zvaničnih pregovora sa EU. Odlaganje lokalnih izbora u Albaniji, koji su zakazani za 30.juni 2019.godine je neizbježno, a put ka stabilizaciji situacije u Albaniji je formiranje tranzicione Vlade, koja će pripremiti teren za fer i poštene izbore, jer Edi Rama Albaniju uvodi u građanski rat. Kao finale sređivanja situacije u regionu na red dolazi Bosna i Hercegovina.
Analitičari smatraju, da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ima demokratski legitimitet i politički potencijal, da riješi najteža državna pitanja kao što je pitanje Kosova. Relevantna istraživanja pokazuju da predsjednik Srbije Vučić i njegova Srpska napredna stranka (SNS) uživaju podršku među biračima, koja je uvijek iznad 50% podrške. Zbog toga je od međunarodnog značaja, da dođe do finalnog dogovora između zvaničnog Beograda i Prištine.
Nedorasla srpska opozicija zloupotrijebila građanske proteste
Više od pola godine traju protesti u Srbiji. Protesti su u početku bili protesti građana, da bi kasnije proteste zloupotrijebila odnosno „ukrala“ opozicija i prisvojila kao svoje. Građanski bunt ima dugu tradiciju u Srbiji. U pojedinim segmentima građanski protesti bili su opravdani, ali u osnovi radi se o protestima, koji su dirigovani od dijela opozicije i pojedinih centara moći iz inostranstva.
Ključan zahtjev protesta je traženje odlaska sa vlasti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ne postoji jasan politički program opozicije osim zahtjeva za smjenom Vučića.
Analitičari smatraju, da je opozicija u Srbiji nedorasla aktuelnom političkom trenutku i građani Srbije moraju potražiti nekompromitovane opozicione političke lidere sa jasnim političkim programom. Zanimljivo je, da Srbija ima najveći priliv stranih direktnih investicija u regionu u 2018.godini, zabiljeležila je rast čak od 44% odnosno na 4,1 milijarde dolara. Zbog toga je važno održati političku i ekonomsku stabilnost kako se pozitivan trend ne bi zaustavio.
Ko želi destabilizovati Srbiju?
Iako je Srbija zabilježila najveći rast stranih direktnih investicija u regionu i pokazala spremnost da pred kraj rumunskog predsjedavanja EU otvori još pet pregovaračkih poglavlja sa EU, još uvijek je na udaru snaga, koje žele destabilizovati tu zemlju, koja predstavlja važan faktor stabilnosti na Balkanu. Aktuelna događanja u Albaniji i prisutna nestabilnost u regionu pokušavaju se prenjeti na Srbiju. Opravdanim se postavlja pitanje kome odgovara izazivanje haosa na Balkanu i koje se namjere skrivaju iza toga. Nije nikakva tajna, da su na prostorima Balkana domaće političke snage često u funkciji i/ili instrumentalizovane za ostvarenje stranih interesa.
Analitičari smatraju, da je važno obezbjediti mir i stabilnost u regionu, svaka destabilzacija Srbije mogla bi ugroziti cijeli region i pokrenuti spiralu nasilja. Samit u Parizu 1.jula 2019.godine ne treba da se održi ukoliko se ocijeni, da nema promjena na terenu od poslednjeg samita u Berlinu.
Analitičari smatraju, da je metodološki netačno poređenje između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Mađarske Viktora Orbána. Poznato je, da je temelj politike premijera Orbána antimigrantska i antimuslimanska politika i žestoko suprotstavljanje Georgu Sorosu. Vučićeva politika po tim aspektima je potpuno drugačija. Srbija, iako nije bogata zemlja, prema migrantima se ponašala najhumanije shodno svojim mogućnostima. Takođe, Vučićeva politika nije antimuslimanska, jer je muslimanska zajednica u Srbiji tokom njegove vladavine doživjela afirmaciju i razvija odlične odnose sa islamskim svijetom. A kada je u pitanju George Soros ima redovnu komunikaciju i saradnju sa njim i njegovim sinom Alexandrom Sorosem, koji je potpredsjednik Fondacije Otvoreno društvo.
