Loše ekonomsko stanje i nedostatak perspektive tjeraju građane iz BiH „trbuhom za kruhom“. Razlika je mala, bez obzira je li riječ o visokoobrazovanom kadru ili kvalificiranim radnicima.
IT stručnjaci
Mjesto pod suncem u njemačkom Minhenu našao je i Esmir Solo iz Jelaha kod Tešnja. Trenutno radi kao medicinski tehničar. O povratku, kaže, razmišljat će kad doživi penziju.
– BiH volim, ali nikakve perspektive u njoj ne vidim. Običan čovjek jedva može da preživi nadničeći. Ali šta kad se razboli, kad ostari… – zaključuje Solo.
Preciznih podataka o tome koliko je visokoobrazovanih stručnjaka napustilo BiH trenutno nema. Na osnovu ukupne migracije i odricanja od bh. državljanstva “odliv mozgova” u poslijeratnom periodu mjeri se desetinama hiljada. Bh. građani većinom emigriraju u Njemačku, Italiju i Sloveniju, skandinavske zemlje i SAD.
Portparol Agencije za rad i zapošljavanje BiH Boris Pupić kaže da visokoobrazovani ljudi sami pronalaze poslove i tako odlaze.
– Ljekari, elektroinžinjeri i inžinjeri za IT tehnologije bez problema nalaze posao u EU. Ne moraju znati ni jezik države u koju idu s obzirom na to da poslove mogu obavljati i na engleskom – kaže Pupić.
Sezonski poslovi
On ističe da je posredstvom Agencije za rad i zapošljavanje BiH u inozemstvo otišlo 1.500 građana BiH. Njih oko 1.200 zaposleno je u Sloveniji, a ostatak u Njemačkoj.
– U Sloveniji su najtraženiji vozači kamiona, zavarivači, zidari… To su bila zanimanja KV i VKV radnika – naglašava Pupić.
Ne treba zanemariti ni odlazak zbog sezonskih poslova i to godišnje oko 30.000 radnika iz BiH samo tokom ljetne sezone.
Političko ropstvo
Sociolog Ivan Šijaković smatra da država mora napraviti strategiju podrške mladim talentiranim ljudima kakao bi ih zadržala.
– To je moguće, primjerice, da se naprave barem tri naučno-tehnološka razvojna centra. Za svaki nije potrebno više od milion maraka. Država, koliko god bila u krizi, može to izdvojiti. Obrazovani bi onda vidjeli da se računa na njih. Ne možete nikoga pozivati na patriotizam, a on ne može da realizuje ono što zna i za šta ima potrebu – cijeni Šijaković.
Doprinos bi dala i takmičenja iz oblasti prirodnih nauka. Nagradama bi se pojačao nivo zaposlenja i kreiranje prostora za ostale oblasti.
– Naši univerziteti to ne mogu jer su politički zarobljeni. Kada bi se ovo uradilo, za nekoliko godina vratili bi se i oni koji su otišli – smatra Šijaković.
