Kao što neki od vas možda i znaju mom suprugu je dijagnosticiran stomačni kancer u 4. stadiju, koji je metastazirao na jetru i perineum. Dobio je dijagnozu u desetom mjesecu 2014. godine, oko sedam dana prije našeg vjenčanja, piše Doznajemo.
To je bila teška vijest, ali smo odlučili da ništa ne pokvari naš poseban dan. A to nije bilo prvi put da smo otkrili da on ima rak. Sve je počelo 4 godine prije kada je bio prilično bolestan, nije mogao ništa jesti niti piti i nije išao na toalet oko 7 dana. Doktori su mu rekli da je to “stomačna buba”, da bi trebalo trajati nekoliko dana, i poslali su ga kući.
PRVA DIJAGNOZA
Nakon nekoliko dana on je bio još lošije i sa teškim bolovima u stomaku. Ponovo je otišao kod doktora, rekao mu da se stanje ne popravlja, a doktor je tada uočio proširenje u abdomenalnom području i poslao ga na rendgen. Zatim je odvezen na urgentno odjeljenje, gdje je idući dan izvedena operacija zbog jake natečenosti crijeva. U tom trenutku doktori još nisu znali šta se zapravo dešava. Oni su jedino znali da moraju osloboditi crijeva, koja su bila toliko natečena da je prijetilo njihovo pucanje.
Idućeg dana stigli su obavljeni dodatni pregledi, a biopsija uzetog tkiva pokazala je da je u pitanju kancer debelog crijeva u 3. stadiju. Izvedena je operacija uklanjanja kancerom zahvaćenog tkiva i ostavljena je velika stoma u trbuhu mog supruga. Operacija je bila tako intenzivna da se nakon nje morao oporavljati oko mjesec dana, prije nego što je započeo sa 12 ciklusa kemoterpaije tokom sljedećih pola godine.
Moj suprug je u tom periodu jako smršao, imao je manje od 60 kilograma. Nakon kemoterapije, bolest je ušla u remisiju i polako se vraćao normalnom životu.
NOVI ŠOK
Međutim, oko 3 godine kasnije, nakon rutinske kontrole, doktori su otkrili tumor blizu njegovog rektuma, upravo na mjestu gdje je ostao ožiljak nakon posljednje operacije. Kazali su da je sada u pitanju rani stadij rektalnog kancera. Ovoga puta njegova familija i ja uvjerili smo ga da promijeni bolnicu i da ode u specijalizovanu kliniku za tumore Karmanos u centru Detroita.
Otada je uzimamo kemoterapijske pilule i išao na zračenja. Nakon što se obim tumora smanjio, bio je moguć novi operativni zahvat njegovog uklanjanja, a prilikom operacije je iz predostrožnosti uklonjen i dio bešike.
VJENČANJE
Nakon svega što je prošao, on me je zaprosio i počeli smo planirati naše vjenčanje. Odlučili smo da ne čekamo previše i vjenčali smo se 17.10.2014. godine, osam mjeseci nakon vjeridbe.
Nakon što sam Vas upoznala s onim što mu se dešavalo, željela bih Vam se obratiti.
Naime, nakon “medenog mjeseca” moj suprug je ponovo išao na kemoterapiju, od dvanaestog mjeseca 2014. godine, do trećeg mjeseca 2015. To je bile teška terapija koja je ostavila trag na njegovom tijelu.
U bolnici su nam rekli da kemopterapiju treba primati do kraja života. No, mi znamo da mora postojati i nešto osim kemoterapije. Zato smo Ibrahimova sestra i ja puno istraživali i otkrili da postoji operacija koja se naziva HIPEC, a što zvuči vrlo obećavajuće.
Uspjeli smo pronaći jednog doktora u Michiganu koji izvodi ovaj zahvat i koji je potvrdio da je moj suprug potencijalni kandidat, što je bilo zapanjujuće. U četvrtom mjesecu ove godine operacije je i izvedena, ali se otkrilo da je tamo više tumora nego što se originalno mislilo i koji nisu bili uočeni na ranijim pregledima.Doktori su učinili koliko su mogli, uklonili glavninu tumora i “zatvorili ga”.
Treća operacija na istom dijelu tijela je teška i oporavak je bio dug. Njegov onkolog tražio je da se vrati kemoterapijama što je prije moguće. Tek se počeo osjećati bolje nakon operacije i nije želio ići na kemoterapije, ali ipak je poslušao doktora.
Prvi ciklus je bio tako težak da je donio odluku da više neće ići. Osjećao je da ovaj tretman nije puno pomagao prije – pa zašto bi nastavio?! Ponovo je puno smršao. O odluci o prestanku terapije razmišljao je sam dugo, ali nije nikome govorio, da ne bismo pomislili da je odustao.
OKRETANJE ALTERNATIVI
Želio je pokušati sa alternativnim tretmanima i želio uraditi ekstremne promjene u svom načinu ishrane, pa je počeo piti sokove od povrća, uzimati herbalne suplemente i piti biljne čajeve za njegov imuni sistem, skupa sa organski uzgojenom hranom, a iz prehrane je izbacio mlijeko, meso, ugljene hidrate i šećer.
Mi smo počeli istraživati alternativne metode liječenja prirodnim putem i pronašli sjajnog doktora prirodne medicine, ali tretman za koji smo zainteresovani je prilično skup, a osiguranje ga ne pokriva.
Moj suprug nije od onih koji je ikad od nekoga nešto tražio, ali on je neko ko zaslužuje šansu da pokuša ovaj tretman. Samo preporučeni biljni preparati koštaju oko 300 dolara mjesečno. Nadalje, pet puta mjesečno treba ići u Ann Arbor, a također bi trebao primati injekcije imele, što je forma imunoterapije, te intravenozno C terapiju. Mi također tražimo kliničke eksperimente koji bi mogli biti i van države. Svi ti troškovi su veći od onoga što imamo, ali on zaslužuje najbolji mogući tretman da bi pobijedio rak. Zato ćemo cijeniti svaku donaciju. Hvala Vam mnogo!
