U Mostaru malo ko nije čuo za hadžinicu Fatimu Kasumović (84), pogurenu staricu s Jusovine, čije zlatne ruke 16. godinu zaredom s velikom ljubavlju čiste i uređuju Nezir-aginu džamiju u Starom gradu, džamijsku avliju i harem, prepun raznih ruža, kadifica, đurđina, oleandera, murvi i borova koje je, u ime Allaha, dž. š., sama njegovala i uzgojila.
Pomoć djece
Ova džamija, koja je proglašena nacionalnim spomenikom, smatra se najstarijom na desnoj obali rijeke Neretve. Smještena je na platou iznad Krive ćuprije, na samo 150 metara od Starog mosta.
Kada je 1999. godine završena obnova džamije, hadžinica Fatima zatražila je od muftije Seida ef. Smajkića džamijski ključ kazavši mu da se želi, bez ikakve nadoknade, brinuti o njoj.
– I tako, evo, 16 je godina kako ja to svaki dan radim s velikom ljubavlju i žarom. Dva kontejnera stakla izvadila sam ja ovdje, raznih flaša i grlića. Kopala sam i čistila da bih danas imala ovu ljepotu. Znam doći u pet ujutro, okopavati cvijeće i zalijevati. U svemu mi pomažu moja djeca – kazuje nam Fatima, koju smo zatekli kako kreči beton oko česme na ulazu u džamijsku avliju.
Kaže da hoću da je na Bajram sve čisto i bijelo.
– Uslikaj mi i moje cvijeće, vidi što je lijepo – dodaje Fatima pokazujući i na velike borove čija je stabla, također, okrečila.
Žali za murvom
Kada je preuzela ovaj posao, borovi joj nisu bili ni do koljena.
– Prije nisam bila pogurena, ali me ovaj posao pogurio jer sam stalno sagnuta. Ali, ja to ne žalim nimalo. Nedavno sam bila nešto bolesna, a ni naumi mi moja bolest. Samo sam plakala i mislila, majko moja, šta će mi biti s džamijom – govori kroz suza vrijedna starica.
Dok to priča, oči joj stalno lete na ulaz u džamijsku avliju, gdje je donedavno bila njena murva. Godinama je hadžinica uzgajala i njegovala to stablo, ali nedavno su joj ga komunalci posjekli.
– Sama je nikla u zidu i ja sam je uzgojila. Pričala bih s njom govoreći joj: Evo, stigla je tvoja nena, sad ću ja tebe fino zaliti da rodiš, da te ljudi mogu brati. Nikome nije smetala, ali došli su i odrezali mi je – kazuje sa suzama u očima ova vrijedna muslimanka, koja se o svakoj biljci u džamijskom haremu brine sa mnogo ljubavi.
Dok ih zalijeva, stalno uči salavate i šalje selame poslaniku Muhammedu, a. s.
Bajramske hedije
Hadžinica kaže da joj komšinice svako malo donesu neku hediju u znak zahvalnosti za požrtvovanost koju pokazuje u ovom poslu.
– Svi mi govore da sam vrijedna i da me vole zbog ovog činim. Meni hedija ne treba, jer ja imam sve uz svoju djecu, ali drago mi je, jer to je za mene znak pažnje i znak da nešto vrijedim. Ima jedan divan čovjek, inžinjer rudarstva, tako milo čeljade. Živi tu, blizu džamije. Kad me vidio kako ovdje svaki dan nešto raduckam, začudio se i prišao mi da me pita kako ja to mogu sve sama. Uoči svakog Bajrama on me posjeti i donese mi hediju, a ja to puno cijenim – govori nana Fatima.
Pozitivni komentari
Tri puta godišnje nana je prala munaru i redovno čistila džamiju, ali nedavno to je prepustila jednom mladiću. Zahvalna je što joj pomaže. U gradu je čula mnogo pozitivnih komentara na račun svog predanog posla. Jedan je, kaže kroz smijeh, glasio ovako: Da nam je nenu za gradonačelnika, cijeli Mostar bio bi čist kao avlija i harem Nezir-agine džamije.
