Da ima onih koji se drugima uvlače u stražnjice, znao sam. No, da ih ima ovoliko ni u snu nisam mogao zamisliti dok se na portalu „Bošnjaci.Net“, 4.septembra ove godine nije pojavio moj tekst „Počeo rat u Bosni i Hercegovini“. Neke borčine koje su ratne zasluge u odbrambeno-oslobodilačkom ratu u BiH 1992.-1995.godne, plačući za Bosnom, sticale po inim „Minhemskim“ i drugim kafanskim brigadama po gradovima širom Svijeta počele su mi upućivati verbalne pa i fizičke prijetnje. Zasmetalo im je to što kao novinar nisam, u stilu one poznate „Carevo novo ruho“, zažmurio te prešutio sve on što, u ovim predizbornim vremenima, danima kola po društvnim mrežama, kuloarima, prostorima po kojima stranke koje se bore za ulazak u Općinsko vijeće Vogošća dijele svoje promotivne materijale. Po njima, trebao sam zažmuriti i prešutiti da je „Car go“, jer sam kandidat Socijaldemokratske unije Bosne i Hercegovine te „nisam trebao napadati druge“.
Zatražit ćemo da te Centralna izborna komisija BiH skine sa liste, prijetio mi je jedan od zajapurenih jurišnika. Nećeš smjeti hodati po zemlji inače će te noć progutati. Drugi je pak, uz fizičke prijetnje, počeo nabrajati mnoge druge stvari koje će mi donijeti da o njima pišem. Zaboravio je da ja nisam ničiji glasnogovornik niti klimamam glavom kako drugi kažu. Oni koji zbog ovog teksta žele naškoditi meni i mojoj stranci, bez obzira što su promijnili stranačke boje, tim gestom će pokazati da je rat u Bosni i Hercegovini uistinu počeo i navraćat će vodu na mlin onih koji sve ove godine iza, od rata do danas, „vedre oblače“. No, narodu nikako da se razvedri.
Očito nisu pročitali moj tekst „Počeo rat u Bosni i Hercegovini“. Da jesu vidjeli bi da ja nisam blatio ni jednu stranku niti bilo kojeg kandidata. Ukazao sam na činjenice koje su svima bile poznate vezane za nekorektnost onih koji traže „dlaku u jajetu“ kod drugih skrnaveći njihove predizborne slogane, promomotivne i druge materijale. I umjesto da „jurišnici“ napadaju te i takve oni su oštrice svojih napada usmjerili na mene kao da sam ja autor „izvrtanja njihovh predizbrnih slogana“. Prepoznali su se u ispisanim šarama po promotivnim materijalima, a koje njihove liste povezuju sa „četnicima“.
Fizičke prijetnje od onih koji su se prepoznali u kolu sa „četnicima“ za mene nisu nikakva novost. Od 1992. godine živim sa prijetnjama tih i takvih. Tokom 1992.godine zamalo to nisu i proveli u djelo. Lišili su me slobode te sam iz četničkog „živog žtita“, nakon sedam mjeseci provedenih u njihovom logoru, uspio pobjeći na stranu pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Moja slabost i moj mehamet, da nakon minulog rata, takvima ne uzvratim istom mjerom danas me može koštati života. Neki od onih koji su me „posjećivali“ u vogošćanskim četničkim kazamatima danas, isto kao i ja, smješkaju se sa izbornih letaka i žele da uđu u zakondavnu vlast općine u kojoj stanujem. (!!??)
Četnička politika je bila genocidna. Protjerati ili pobiti one druge i drugačije. Ona se ni danas ništa promijenila nije. Razlika je jedino u tome što ti i takvi žele mene ukloniti sa lica zemlje jer im se, do izbora, ne renitira da pobiju sve druge građane. Ako to učine ko će onda glasati za njih.
Autor: Eset Muračević/bosnjaci.net
