Crna Gora je država čije su institucije samo kulise iza kojih ključne odluke i dalje donosi jedan čovjek koji više nije na vlasti – Milo Đukanović. Tako glasi kroki za aktuelnu crnogorsku političku scenu iscrtan olovkom opozicije i dijela analitičara. Pitanje koje se iz te vizure nameće jeste: kako je sedmostruki premijer Đukanović uspijevao da se do sada tri puta povuče sa državne funkcije i preko partijskog kormila nastavi da upravlja političkim i drugim tokovima u zemlji?
Da je Milo Đukanović osoba od koje u Crnoj Gori i dalje sve zavisi, koja sve pokreće ili sve zaustavlja, smatra njegov žestok politički protivnik iz Građanskog pokreta URA Dritan Abazović. Politikolog Abazović konstatuje kako to jasno pokazuje da je Crna Gora partijski još zarobljena država, pošto na izvršnu, zakonodavnu i sudsku granu vlasti, dominantno utiče čovjek koji formalno još jedino upravlja vladajućom Demokratskom partijom socijalista (DPS).
“Crna Gora je u ogromnoj institucionalnoj krizi, i mislim da se koncept privatne države zaista ostvaruje u potpunosti. Postoji samo simulacija demokratskog i ustavnog poretka, a nema ono što bi trebalo da bude suštinsko funkcionisanje institucija sistema. Jedan centar moći upravlja sa sve tri grane vlasti. To je zaista skandalozno. Mislim da to prepoznaju sada već i međunarodni faktori, ali zbog nekih drugih stvari, geopolitičkih kretanja, ne mogu da budu toliko sigurni kao crnogorska opozicija u iznošenju takvih stavova.“
Sve to oštro pobija Obrad Mišo Stanišić, funkcioner Đukanovićeve vladajuće partije.
“To su potpune nebuloze. Ti, koji hoće da zarobe Crnu Goru i da zarobe sve institucije u državi Crnoj Gori, inputiraju to DPS-u i predsjedniku Đukanoviću. To mogu samo oni kojima niti je stalo do demokratije niti do države Crne Gore. I koji ne priznau ni Vladu ni Skupštinu, ni tužilaštvo, ni sudove. Nikoga ne priznaju. I oni pričaju o zarobljenim institucijama. Mislim da je to sramno. To su potpune insinuacije i to je podmetanje. Na bilo koju instituciju sistema Demokratska partija socijalista nema uticaja, niti ima namjeru.“
Ipak, politički analitičar Boris Raonić, iz nevladine organizacije Građanska Alijansa, primjećuje kako je državna i društvena moć uvijek bila tamo gđe je Đukanović, ma koju funkciju obavljao.
“Ja ću podsjetiti da, i u periodu kada je bio predsjednik države, njegovi savjetnici su bili moćniji od tadašnjih ministara i da su oni bili ti, koji su donosili ključne odluke. I onda, u kratkom periodu kada je van politike bio formalno, on je bio taj koji je donosio ključne odluke. I tako je sada i tako će biti dok se politička kultura i kompletno svijest naroda u Crnoj Gori ne promijeni.“
Za politikologa Abazovića, tajna Đukanovićevog lakog manevrisanja da uspijeva da svu moć zadrži, bez obzira na poziciju na kojoj se u državnoj hijerarhiji nalazi, objašnjiva je pogrešnom percepcijom da je Đukanović savršen političar.
“Ne. On je političar koji je podredio čitavu zemlju i čitav narod sopstvenim interesima. I, u jednoj maloj zemlji kakva je Crna Gora, lako uspostavio mrežu za zadovoljavanje sitnih interesa, bilo materijalnih bilo, da tako kažem, funkcionalnih. Stvorio je mrežu koju je sada teško raskrinkati. Ipak, uvjeren sam da ovakvo stanje ne može predugo da traje. I mislim da svi mi, koji zagovaramo neku umjerenu politiku promjena, treba samo da sačekamo pravi momenat. Da taj kraj bude bezbolan po društvo i bude blagotvoran po društvo. Da to ne bude silazak u još jednu fazu nestabilnosti Crne Gore.“
Sedmostruki premijer Milo Đukanović dva puta se do sada povlačio sa državnih funkcija, 2006 i 2010 godine, da bi se poslije dvije godine vraćao u premijersku fotelju.
Partijske uzde u međuvremenu nikada iz ruku nije ispuštao, i moć kojom je dirigovao vladajućom strankom, prenosila se na sposobnost i vještinu upravljanja državom iz sjenke. Ugledni politički analitičar Svetozar Jovićević, još 2010. u izjavi za Radio Slobodna Evropa, konstatovao je kako ne vjeruje u Đukanovićevo potpuno povlačenje, pogotovo ne svojevoljno.
Da li će Đukanovićev najnoviji silazak sa trona predsjednika Vlade biti posljednje napuštanje visokog državnog položaja, pitali smo Borisa Raonića.
“Đukanović se, po meni, nikada nije formalno povukao. On nikada nije prepustio kompletno vlast bilo kojem drugom pojedincu, pa makar to bio onaj prema kome ima beskonačno povjerenje, kao što je to u novog premijera Duška Markovića. Skoro sam siguran da ovo nije konačno povlačenje, jer bi to značilo nezainteresovanost za svakodnevne odluke koje treba da se donesu u Crnoj Gori. A, ukoliko vidimo sve ove sastanke koje održava, i ako vidimo da je kompletna kampanja i za predstojeće izbore u Nikšiću, i prije toga na parlamentarnim izborima, bila odigrana oko njega i zahvaljući njegovom liku i djelu, onda je prosto nemoguće ni za partiju ni za njega da se tako nešto desi.“
