Clare Mauremootoo (39) bila je šokirana kad je doznala da ima bolest motoričkih neurona i da će uskoro umrijeti. Sama pomisao da će ostaviti sinove Jacka, tada 10-godišnjaka, i Bena (7), kao i supruga Johna, s kojim je bila 11 godina, bila je pretužna.
No, ona je hrabro ostavila svoje osjećaje po strani i počela poticati muža da nađe novu suprugu, čak ga pokušavajući spojiti s medicinskom sestrom iz hospisa.
U to vrijeme John je bio usredotočen na njegovanje supruge, a kao što je željela, on se kasnije ponovo oženio.
– Nisam bio spreman upoznati nekoga, ali to je bila njena želja. Ona mi je čak ugovarala sastanke s osobljem hospisa.
U februaru 2007. godine Clare je preminula. Iako nije mogao zamisliti budućnost bez nje, ispunio je obećanje i pronašao ljubav ponovo.
John (52) podijelio je svoju priču s javnosti kako bi što više ljudi upoznao s ovom neizlječivom bolesti.
– Kada je sugerirano da Clare ima bolest motoričkih neurona, ostala je pozitivna, nadajući se da će sve biti u redu. Tada joj je rečeno da je zaista bolesna i morali smo se suočiti s činjenicom da će ubrzo umrijeti.
John i Clara upoznali su se 1993. godine, a prije nego su odlučili provesti život zajedno prvo su bili prijatelji. Dvije godine kasnije su se vjenčali i dobili dva sina.
U maju 2006. godine Clare je izvrnula gležanj i počela šepati. Kada se nakon tri mjeseca stanje pogoršalo, otišla je ljekaru. On je sugerirao da je njeno stanje možda neizlječivo, da ima bolest motoričkih neurona.
– Njena tetka umrla je nekoliko godina ranije od iste bolesti. Zbog toga je Clare i povjerovala da i ona ima istu bolest, ali je ostala optimistična. Ipak je bila mlada i zdrava.
Njen sljedeći termin kod ljekara je bio za dvije sedmice, pa je to vrijeme iskoristila da dozna više o toj bolesti. Doznala je da bolest motoričkih neurona stanje koje slabi mišiće, a utječe na sposobnost hoda, govora, gutanja i disanja.
– Bila je uplašena i dogovorili smo se da budemo spremni za najgore, ali sam se svejedno nadao da je nešto manje ozbiljno. Prije nego što joj je određena tačna dijagnoza već je morala hodati sa štapom, a u septembru 2006. godine potvrđeno je da boluje od ove neizlječive bolesti.
– Nismo bili šokirani, ali smo bili shrvani. Njeno stanje je bilo sve gore. Nikad se nije žalila, a ja sam bio iscrpljen brinući se o njoj i djeci. Primijetila je to i sama pa je predložila da ostane u hospisu.
U januaru 2007. godine prešla je u hospis, a John je tamo uredio njenu sobu, donio joj porodične fotografije i cvijeće. Djeca su dolazila u posjetu nekoliko puta sedmično, a pred njima je uvijek bila vedra i nasmijana.
– Činila se sretnom i stalno sam čeznuo da je odvedem kući.
Brinulo je što neće biti uz djecu dok odrastaju, pa je počela tražiti od muža da nađe novu suprugu, ženu s kojom bi mogao provesti život, a koja će dječacima biti dobra majka. John je bio šokiran njenim zahtjevom.
– Bila je uporna i čak razgovarala s osobljem hospisa u nadi da će mi ugovoriti sastanak. Nisam bio spreman, a nisam znao ni hoću li ikad biti spreman.
19. februara Clare je umrla. John je pokušavao nastaviti normalan život, brinuo se za sinove, spremao ih u školu.
– Noću sam bio usamljen, nedostajala mi je Clara, želio sam društvo. Prijavio sam se na jednu internet stranicu za upoznavanje.
Nakon par sastanaka upoznao je Julie, razvedenu majku dvoje djece. U martu 2008. godine dvije porodice počele su živjeti zajedno.
U aprilu 2012. godine su se vjenčali, dječaci su bili kumovi, a njena kćerka bila je djeveruša.
