Oko 600 divljih konja koji obitavaju na prostranoj visoravni Krug, na potezu od Borove glave do prijevoja Korićina i od padina Cincara do prigradskih naselja, glavna su poslijeratna turistička atrakcija Livna.
Velika opasnost
Sve ih je više posljednjih godina, od kada se koliko-toliko vodi računa o njima, premda je ova prekrasna ergela još daleko od adekvatne zaštite. Svojataju ih i nekadašnji vlasnici, koji su ih tokom ratnih godina pustili u divljinu, ali i vlasti, kada se treba pohvaliti njihovom ljepotom, ali, kada je u pitanju snošenje šteta koje urijetko prouzrokuju na poljoprivrednim površinama ili češćih šteta koje nanose u saobraćaju, svi ih se uglavnom odriču, tako da je jedinstvena ergela čas ničija, čas svačija.
Pokušalo ih je i Općinsko vijeće Livna staviti pod zaštitu, pa je opozvalo Odluku o njihovoj zaštiti. Rade na tome i neka udruženja, ali sve je to nedovoljno. Možda bi ih najbolje bilo prepustiti divljini, napraviti daleko od puteva bolje lokve koje će imati stalno vode, nego ih mamiti hranom uz cestu, gdje zimi često silaze lizati i so, pa tako i stradaju.
Kada sve presuši, a ostane vode na Borovoj glavi, konji stradavaju jer moraju prijeći cestu. Velika je to opasnost za njih, ali i za druge u saobraćaju, posebno noću i kada je magla, pa stradaju ljudi i vozila.
Gradsko vijeće Livna u planovima ima brigu o divljim konjima, ali, nažalost, uglavnom na papiru. Priča i o konjima, kao i o običnim građanima, zaživi uglavnom u predizborno vrijeme, pa se očekuje da će i u predstojećim predizbornim obećanjima konji biti atraktivni, dok se ne osvoji vlast. A onda će opet biti prepušteni volonterima i zaljubljenicima u ovu, vjerovatno najbrojniju i najljepšu ergelu divljih konja u Evropi. O njima će se, između ostalih, koliko-toliko i dalje brinuti Ekološko udruženje “Borova glava”.
Pola godine
– I dalje ćemo se brinuti o konjima, ali to ne znači da ćemo snositi odgovornost za štete koje oni prouzrokuju, jer mi nismo vlasnici ergele, samo nam je stalo da ona opstane – kazao je Željko Krišto, sekretar Udruženja.
A da bi se livanjski divlji konji što bolje tretirali, zaštitili i koristili kao turistička atrakcija, potrebna su znatna sredstva.
– Prema prvim procjenama, potrebno je između 300.000 i 400.000 eura kako bi se izgradile studija i infrastruktura te osigurala pojilišta i hranilice s ciljem da se životinje drže dalje od saobraćajnica. Namjeravamo aplicirati za sredstva IPA fondova, pripremamo papirologiju – najavio je za „Avaz“ Stipe Perković iz Ministarstva poljoprivrede Livanjskog kantona.
Bilo je to prije pola godine. Papiri, valjda, još nisu gotovi!
Preprodaja, krađa i kobasice
Livanjski divlji konji ne stradaju samo u saobraćaju nego katkad i od divljači, a svojevremeno su, naročito u ratu i nekoliko godina nakon, bili i ubijani zbog prodaje mesa za proizvodnju kobasica. Konjsko meso daje poseban okus kobasicama.
Dio konja je i kraden i prodavan nepoznatim kupcima, ali posljednjih godina, od kada se šira javnost zainteresirala za njih, postali su zaštićeniji.
