Prošla sedmica je za mene bila puna žalosti, pouke i opomene. Prvo, saznadoh da je 15. novembra ove godine na Ahiret preselio dr Muhamed Aruči, univerzitetski profesor, poliglota i publicista svjetskih razmjera. Bili smo u istom razredu Gazi Husrev-begove medrese, kasnije i na Al-Azharu, u Kairu, da bi on nastavio i u Istanbulu. Autor je nekoliko knjiga, rodom iz Gostivara, Makedonija, a na Ahiret je preselio u 57. godini života. Da nas Uzvišeni Allah sastavi u perivojima Firdevsa.
Sutradan, u gračaničkom džematu Drafnići, za vrijeme ukopa jednog džematlije, među mezare se srušio kao pokošen jedan korpulentni mlađi čovjek. Jedni mu priskočiše u pomoć, drugi sa zabrinutošću posmatraše a treći Hitnu pozvaše. Ubrzo konstatovaše da je čovjeka smrt snašla već u mezarju, pa i njemu narednog dana dženaze-namaz klanjasmo i na Ahiret ga otpratismo. Allahu ekber! Neugodno je gledati čovjeka u smrtnom hropcu. Subhanallah! Zamišljam sebe u takvom stanju i činim istigfar, veličajući Gospodara života i smrti.
Nakon dva dana stiže i vijest da je u Beču, u 88. godini života, preselio na Ahiret ing. Teufik Velagić, čovjek koji se cijeli život borio za Bosnu, Bošnjake i islam. O gdinu Velagiću, koji je živio i radio u Beču preko 50 godina, napisao je knjigu njegov prijatelj i moj kolega, čestiti i uvaženi dr Salim Hadžić.
Ubrzo stiže vijest i o smrti još jednog kolege iz medresanskih i kairskih dana, dobrog Avdije Hadrovića, našeg diplomate u Egiptu, Iranu i Maleziji. Imao je “samo” 62 godine. Avdija, dobronamjeran i čiste duše, umio je izazovno misliti svojom glavom. Neka im svima Uzvišeni Allah podari Džennet, a porodicama i rodbini obilje sabura.
I tako, u cijelom svijetu ljudi svakodnevno umiru, a mi nemarni. Kao da se ne tiče nas i kao da smrt nije namijenjena i nama. A, Boga mi, jeste. Na Zemlji je sedam milijardi ljudi i za stotinu godina će, uglavnom, svi biti pod zemljom. To znači da u svijetu svake godine umre prosječno 70 miliona ljudi, nama poznatih i nepoznatih. Allahu ekber!
Sve spomenuto me inspirisalo da napišem i da u našoj današnjoj i idućoj hutbi govorimo o smrti, toj neminovnoj istini, sa kojom će se svako, kad-tad, suočiti i koja je nijema pouka i najbolja opomena za sve koji razmišljaju.
Današnji svijet je zaokupljen žestokim materijalističkim pritiskom, a naročito je pritisak te vrste umnogostručen na prostorima evropske i zapadne civilizacije koja vidi sve kroz prizmu materije i nezasitog ljudskog egoizma. Ovaj pritisak je prouzrokovao slabljenje vrijednosti kod velikog broja stanovnika Zemlje. Čovjek je po prirodi sklon velikom nadanju i očekivanju, silno je vezan za dunjaluk i uglavnom mu daje prednost nad Ahiretom, a materijalna dobra pretjerano voli: “I bogatstvo ljubavlju golemom volite” (El-Fedžr, 20), “I žestok je, zbilja, on (čovjek) u pohlepi za bogatstvom.” (El-‘Adijat, 8)
Stoga je spominjanje smrti i opominjanje njome od velike koristi za preobražaj ljudi, vrednovanje stvari i ublažavanje negativnih utjecaja materijalizma, a ima utjecaja i na smekšavanje srca koja su nadmašila tvrdoću kamenja. Uzvišeni Allah kaže: “Potom srca vaša otvrdnuše, kao kamen ili još tvrđa postadoše.” (El-Bekare, 74) Na smrt nas podsjeća Kur’an i Sunnet. Jedanput je opomena smrću upućena nevjernicima a drugi put vjernicima. Kur’an opominje smrću u tri poglavlja i koristi istu formu, a to je: “Svaki će čovjek smrt okusiti.”
U suri Ali ‘Imran, ajet 185, Uzvišeni Allah kaže: “Svaki će čovjek smrt okusiti, i vaše nagrade tek će vam se na Danu Sudnjemu dati! Koji od Vatre udaljen bude, i u Džennet uveden bude – on je uspio!
A šta je život na ovome Svijetu do samo uživanje varljivo?!” Smrt je neizbježna za svakoga i svaki čovjek i svako živo biće će je, kad-tad, okusiti. No, vrlo je značajno vjerovati i ubijeđen biti da smrt ne znači apsolutni kraj. Smrt znači kraj i početak, kraj ovosvjetskog i početak zagrobnog i ahiretskog vječnog života. Mi imami često nesvjesno griješimo kada se opraštamo od umrlog i kažemo da on odlazi u vječnu kuću i na bolji svijet, jer kabur je samo privremena kuća, od smrti do proživljenja, a bolji svijet će biti samo ako ga zaslužimo svojim životom u skladu Allahovih propisa, i milošću Gospodara svjetova.
Čovjek će na Sudnjem danu u potpunosti dobiti nagrade svoje po tome kako je radio: “Čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi.” (En-Nedžm, 39) Budući da je dunjalučki život kratak i varka je varljiva, pametan čovjek je svjestan da ne vrijedi žrtvovati vječnost za prolaznost. “A šta je ovosvjetski Život doli uživanje prijevarno!” (El-Hadid, 20) Nije uspjeh u pukom stjecanju obilnog bogatstva, niti u udovoljavanju neobuzdanim strastima. Nipošto! To je obmana i kratkotrajno i prolazno uživanje, za što će se na Sudnjem danu račun polagati. Istinska pobjeda i uspjeh je u stjecanju Dženneta i spasu od Džehennema: “Koji od Vatre/Džehennema udaljen bude, i u Džennet uveden bude – on je uspio!” (Ali ‘Imran, 185) Za to se jedino isplati i treba boriti, dok je sve drugo kao fatamorgana za žednog u pustinji. A Džennet se zarađuje sa aktivnim učešćem u životu, a ne bježanjem od njeg’. Ali to sudjelovanje u životu mora biti u okviru Božjih propisa i sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
U poglavlju El-Enbija’, ajet 35, Uzvišeni Allah kaže: “Svako živo biće smrt će iskusit, a Mi vas u zlu i dobru na kušnju stavljamo i Nama ćete se vratiti.” Smrt je istina nepobitna i svako živo biće nužno smrt će iskusit. Svako dobro i svako zlo je kušnja i pouka, a zatim slijedi povratak Gospodaru svjetova, Mudrom, Pravednom i Sveznajućem. “Zar nije Allah najpravedniji sudija?!” (Et-Tin, 8) “Savršene su Riječi Gospodara tvoga i po Istini, i po Pravdi! Nema toga ko će Allahove Riječi promijeniti, On sve čuje, On sve zna.” (El-En’am, 115) “Allah je vaš Gospodar, On sve znade i mudar je!” (Et-Tahrim, 2)
Vratit ćemo se Stvoritelju svome, neko danas neko sutra: “Da bi kaznio one koji su činili zlo u onom što su radili, i da bi nagradio nagradom najljepšom one koji su dobro činili.” (En-Nedžm, 31) “A one koji dobro čine čeka nagrada lijepa, pa i više od toga! Lica njihova neće crnilo ni jad zakriti. Takvi će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti! A oni koji zla djela čine – bit će kažnjeni prema zlu koje su počinili, i jad će njih obuzeti, niko ih od Allaha neće spasiti!” (Junus, 26-27) Pa: “O vjernici! Budite oprezni!” (En-Nisa’, 71)
Isto značenje se ponavlja i u poglavlju El-‘Ankebut. Uzvišeni Allah kaže: “Svako živo biće smrt će okusit, zatim ćete se Nama vi vratiti. A one koji vjeruju i rade dobra djela nastanit ćemo u sobama Dženneta, ispod kojih teku rijeke, u njima će vječno ostati. Divne li nagrade onima koji su dobro radili, onima koji su se strpjeli i na svoga Gospodara oslanjali.” (El-‘Ankebut, 57-59)
Doista, svako živo biće smrt će okusit i od nje se ne može ni sakriti ni pobjeći. Uzvišeni Allah kaže: “Ma gdje vi bili – smrt će vas stići, pa makar i u tvrđavama visokim.” (En-Nisa’, 78) Istina je to nepobitna koju samo bezumni poriču. “Ti reci: ‘Zbilja, smrt od koje vi bježite vas će stići, a zatim ćete biti vraćeni Znalcu svijeta nevidljivoga i svijeta vidljivoga, i On će vas izvijestiti o svemu što ste vi radili!’” (El-Džumu’a, 8)
Subhanallah, nema se gdje sakriti niti se može pobjeći, već pred Gospodara valja doći i račun polagati. Allahu ekber! Kaže Uzvišeni Allah: “Toga Dana čovjek će povikati: ‘Kuda da se bježi?!’ Nikuda! Skloništa nema! Toga Dana utočište je samo kod tvoga Gospodara! Čovjek će toga dana obaviješten biti o svemu što je pripravio i što je zakasnio! Štaviše, sam će čovjek protiv sebe dokaz biti, premda će isprike svoje on iznositi!” (El-Kijame, 10-15) Idućeg petka ćemo, in ša Allah, nastaviti. Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali, čitali i drugima prenijeli, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet. Svim građanima čestitamo 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
