Englezi? Ma, uvijek nam je lijepo s njima igrati.
Pali smo na onu foru da su oni izmislili nogomet i da su uvijek ozbiljan suparnik. I ta utakmica uvijek ima posebna značaj, kao što svaka utakmica engleske reprezentacije ima poseban značaj. Ipak su oni posebni. Premda u zadnjih 50 godina imaju manje medalja nego Hrvatska. Ipak, respekt kad kažeš Engleska, u nogometu je to uvijek poseban pojam. I poštovanje, bez obzira što su im generacije uglavnom bile gubitničke.
Znači, Englezi. Idući protivnik. Ako pitate ovog autora, bolje oni nego Švedska. Pa, moramo na putu do finala pobijediti i neku velesilu. Ili ispasti od velesile. Dobro, Argentina je već kod kuće, njih računamo. Uvijek je s tim Englezima izvjesno. Ili oni nas “ošamare” i ponize ili mi njih. Hrvatskoj ništa ne može zamijeniti onaj Wembley u studenom 2007. ili Maksimir godinu dana ranije. I onu “krticu”. I Eduardov gol koji ga je vinuo u nebesa. I prema Arsenalu.
Utakmica na kojoj je Bilićeva generacija stasala i krenula. Do danas. Onda su nam se oni osvetili u idućim kvalifikacijama, baš su nas “satrali”. Kao nikad niko. Sjećamo se i onog Portugala 2004. kad su nas u skupini potpuno nadigrali. Zabili smo prerano gol, kaznili su nas višestruko. Tada su Englezi pisali da je to njihova najbolja generacija od 1966., ali nisu stigli daleko.
Samo su 1990. bili u polufinalu. I sad su. Uglavnom, uvijek su nam te utakmice s Engleskom posebna meta. Sada, u polufinalu u Moskvi niko više nikome ništa ne duguje. Izravnali smo račune i ide junak na junaka.
Oni su se provukli protiv Tunisa, izgubili od Belgije, prvi put nakon puno godina izbacili nekog na penale. Kolumbiju. Mi smo se isto mučili, ali sad smo zajedno. Na Lužnikima, prvi put u Moskvi. Prvi put u polufinalu nakon 1998., oni nakon 1990. Oni kažu “It’s coming home”, mi kažemo “You’re going home”. Da, “next step – you’re going home”! Neka tako bude.
Pobijedili smo na ovom Mundijalu dvije utakmice na penale. Englezi su protiv Kolumbije pobijedili prvu nakon puno, puno godina. Ne mogu valjda dvaput slaviti na jednom turniru, a toliko puta nisu.
Još nešto. Englezi od početka SP-a u Rusiji razmišljaju o idućem SP-u u Kataru. I spremaju se za njega. To im je mantra, to im je dugoročan cilj. Oni rasterećeni, mi rasterećeni, kakva utakmica na Lužnikima. I nama i Englezima ispunio se cilj, prošlo je vrijeme kad je Hrvatska “kantala” njih, kad su oni “kantali” Hrvatsku. Sad je to 50:50. Najmanje.
