Hrvačka scena šokirana je najavom Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) da se s programa Ljetnih olimpijskih igara od 2020. izbaci tu klasičnu sportsku disciplinu. Hrvanje je dio Olimpijade još od antičkih vremena.
Izvršni odbor MOO-a je bio nemilosrdan. Emocije očito nisu igrale veliku odluku kod najavljenog “brisanja” sporta koji je uvijek bio na programu Olimpijskih igara. “Odluka je bila teška”, priznao je njemački član Izvršnog odbora (i dopredsjednik MOO-a) Thomas Bach. Navodno je to bila i tijesna odluka. Odlučio je jedan, maksimalno dva glasa od ukupno 15 glasova članova egzekutive Međunarodnog olimpijskog odbora.
Nakon prvog šoka, Svjetski hrvački savez (FILA) je najavio kako će se boriti i “učiniti sve da uvjeri MOO da promijeni mišljenje”. Hoće li, može li to išta promijeniti?
Olimpijske discipline se rađaju i umiru, nije ništa čudno da se neki sportovi “izbrišu” s programa Olimpijade. To se događalo i ranije. Danas se više nitko ne čudi da npr. potezanje konopa nije olimpijska disciplina. Prije stotinu godina to je bila jedna od popularnijih disciplina. Golf je 1900. bio na programu, četiri godine kasnije više ne. Maknut je zato što nije bilo – televizije.
Nije šala: golf je teško pratiti sjedeći negdje na tribini. Za golf je važno biti na licu mjesta, tamo gdje su i sami golferi. A bez televizije za masovnu publiku to nije moguće.
Od antike do Rija?
Hrvanje će, kako sada stvari stoje, 2016. u Rio de Janeiru biti posljednji put olimpijski sport. Na prvoj “modernoj” Olimpijadi 1896. (na kojoj je uzgred pobijedio Nijemac (Carl Schuhmann) hrvanje je na svakim Igrama bilo sastavni dio službenog programa. Isto je bilo i u antičkim vremenima.
Danas je hrvanje, nakon atletike i plivanja, i sport u kojem se podijeli najviše medalja (18 zlata, odnosno srebrnih i brončanih odličja). U Londonu je prošle godine na strunjače izašlo 344 hrvačica i hrvača.
Teoretski za hrvače još nisu potonule sve olimpijske lađe. Izvršni odbor MOO-a krajem svibnja će u St. Peterburgu još jednom raspravljati o “brisanju” hrvanja, odnosno o mogućem “ubacivanju” nekih novih sportova (npr. wakeboarda ili wushua) na program Olimpijade.
Konačna odluka o hrvačima pada na 125. sjednici Izvršnog odbora u rujnu ove godine u Buenos Airesu, i čini se da se radi samo o formalnosti.
Hrvačka scena je iznenađena, ali pitanje je samo: zašto? Već odavno se priča o mogućnosti da tradicionalni sport izgubi prestižni status “olimpijski”. Čak i bivši olimpijski pobjednici u hrvanju otvoreno pričaju da je njihov sport posljednjih godina izgubio na kvaliteti, da nema napretka, da u očima gledatelja hrvanje dramatično gubi na popularnosti.
Ali, izgleda da nitko nije računao da će “rez” uslijediti tako brzo. Kakve će dugoročne posljedice to imati za hrvanje, tek treba vidjeti.
Prilikom donošenja odluke, MOO je, kako se tvrdi, uvažio čak 39 kriterija, koji važe za svaki od “ljetnih” 26 sportova. Između ostaloga se analiziralo stopu gledanosti TV-prijenosa, prodaju ulaznica za natjecanja, u koliko zemalja se u svijetu prakticira hrvanje, koliko je sport popularan i kako se hrvanje angažira u borbi protiv dopinga.
Mitska disciplina “olimpijsko hrvanje” očito nije položila test i na putu je u anonimnost.
Ogorčene reakcije
Iz cijelog svijeta stižu ogorčene reakcije. Predsjednik Grčkog hrvačkog saveza Kostas Thanos patetično tvrdi da “gospoda iz MOO-a ubijaju olimpijski duh” i dodaje da se Olimpijske igre, u slučaju da hrvanje stvarno bude izbačeno iz programa, ubuduće ne bi smjele zvati Olimpijske – već “poslovne igre” (“Businnes Games”). Protestiraju i Rusi, velika hrvačka nacija. Iranci su najavili da će uložiti protest zbog odluke Izvršnog odbora.
U SAD-u je samo nekoliko minuta nakon objave odluke o mogućem “brisanju” s Olimpijade pokrenuta peticija kojom bi se od Bijele kuće i predsjednika Baracka Obame trebalo zatražiti da se založe za preživljavanje hrvačkog sporta na Olimpijadi.
Po navodima FILA-e, hrvanje (ili kako ga neki zovu: “šah na strunjači”) je sport star nekoliko tisuća godina. 708. godine prije Isusta Krista, hrvanje je bilo na programu antičkih Olimpijada. Od 2004. na Igrama se i žene bore za medalje.
U SADu, Iranu, Azerbejdžanu, Gruziji ili Rusiji je hrvanje jedan od najpopularnijih sportova uopće. U ovom trenutku, hrvanje je prisutno u 180 država.
