Niko ne može zaobići religiju. Samo sa religijom se, pa čak i ako zvuči paradoksalno, može doći do svjetskog mira, a nikako bez nje, smatra Astrid Prange de Oliveira.
Hrišćani i muslimani svih zemalja ujedinite se! Stanite zajedno protiv religioznog fanatizma, radikalnih propovjednika, džihadista i terorista! Oduprite se religioznoj zloupotrebi od strane ratnih huškača i lažnih proroka, i zaštitite jedni druge od nasilja!
Ovo je vrijeme za religiozni manifest, da se vjerske zajednice oslobode lošeg glasa koji ih bije. Milioni vjernika to već rade. Oni praktikuju ljubav prema bližnjem i milosrđe, rade na ostvarivanju mira i na pomirenju, zalažu se za ljudska prava i zaštitu stvorenog – ponekad i sopstvenim životima.
U potrazi za Bogom
Teško da neko religiju može da zaobiđe. Prema podacima njemačkog Ministarstva za privredu i razvoj, osam od deset ljudi širom svijeta pripada nekoj vjerskoj zajednici. Jer, u ljudskoj prirodi je potraga za Bogom kao smislom života i za natprirodnim.
Doduše, s religijom nije jednostavno. U vrijeme terorističkih i samoubilačkih napada, zlostavljanja djece i istjerivača đavola, u vrijeme radikalnih budista koji progone Rohinja muslimane, Hezbolahovih paravojnih jedinica i brigada Hamasa, u vrijeme Boko Harama, Islamske države i Al Kaide, religija izgleda kao ratni huškač a ne kao nešto što teži uspostavljanju mira.
A religiozni radikalizam ne mogu da spriječe ateisti i humanisti, već to mogu samo religiozne vođe. A to se, ako je vjerovati jednoj studiji, upravo događa. Naime u studiji renomiranog “Instituta za mir i bezbjednosne studije” (IPPS) iz Adis Abebe, posebno u Egitpu od 90-ih godina prošlog stoljeća različiti islamski pokreti rade na reviziji džihadističke doktrine.
Zloupotreba religije
A tim pokretima pripada i nekadašnji poznati džihadista u Egiptu Nageh Ibrahim. “Islamska država je više naštetila muslimanima nego Zapad”, glasi njegovo ubjeđenje. Teroristički napadi od 11. septembra 2001. na Njujork i Vašington i 13. novembra 2015. na Pariz muslimane su upleli u jednu borbu koju nisu željeli.
Jer, terorističke organizacije poput Islamske države i Al Kaide su ojačale tek kroz napade Zapada. Talibani, koje su tada podržavale Sjedinjene Države, su bili ujedinjeni u borbi protiv sovjetske okupacije. IS je nastao uništenjem iračke vojske nakon što su američke snage svrgle Sadama Huseina 2003. godine.
Religiozno instruisani teror prijetnja je svim vjernicima bez obzira na konfesiju. Ali, ako jedni drugima čuvaju leđa on će taj isti teror udariti u prazno. Nakon najnovijih napada u Tanti i Aleksandriji na koptske pravoslavne crkve, mnoge muslimanske zajednice su pozvale na doniranje krvi za žrtve. Islamofobija, kako to rado dočaravaju islamisti, izgleda pak durgačije.
Pomirenje u Nigeriji
I u Nigeriji u kojoj Boko Haram bombraduje crkve i džamije i otima djevojčice, muslimani i hrišćani se drže zajedno. Međureligijski dijalog uveli su nadbiskup Ignatius Kaigama (na slici gore desno), predsjedavajući nigerijanske Biskupske konferencije, i emir Kanama, Muhamadu Mohamed Muazu (na slici gore lijevo). Njih podržava njemačko savezno Ministarstvo za ekonomsku saradnju.
Dakle, vrijeme je da se stvari diferenciraju i traže zajedničke vrijednosti. Jer, iza religiozno nabijenih konflikata se u većini slučajeva skriva politička borba za moć i nedostatak ekonomske perspektive. Samo međureligijski dijalog može da zaustavi terorizam i da prednost miru. A da to nije samo pusta želja, pokazuje i niz inicijativa, koji ovaj zadatak sprovode u djelo mukotrpnim i zaslužnim radom i daleko od medijske pažnje.
Zašto onda na Uskrs, praznik Hristovog vaskrsenja i vječnog života, ne mislimo na mnoge borce za mir koji svoju snagu crpe u svojoj vjeri? Moje divljenje je stoga usmjereno ka ljudima poput biskupa Kaigama i emira iz Kanama, ka Nelsonu Medneli ili Malali Jusafazi. Oni su pokazali da ljudskost može da pobijedi smrt i teror – uz pomoć religije, a ne protiv nje.
