Vrhovni sud u Den Haagu odbio je žalbu udruženja „Majke enklave Srebrenica i Žepa“ na prvostepenu presudu, te potvrdilo da je država Holandija odgovorna za smrt 300 muškaraca i dječaka koje su snage Vojske Republike Srpske deportirali iz baze holandskog kontigenta UN-a u Potočarima 13. jula 1995. godine. Advokat žrtava Semir Guzin, za Radio Slobodna Evropa kaže kako je nezadovoljan presudom, jer se odnosi samo za one ljude koji su u vrijeme počinjenja genocida bili smješteni unutar baze UN- a u Potočarima.
„Uvažena je žalba Holandije i prvostepena presuda preinačena na način da jeste utvrđena odgovornost za oko 300 muškaraca koji su bili unutar baze u Potočarima, ali visina štete je određena u procentu od 30 posto. Vrhovni sud smatra da su ti muškarci imali šansu od 30 posto da prežive i da su ih holandski vojnici zadržali u bazi.“
Predsjednica udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa” Munira Subašić, koja je prisustvovala izricanju presude, smatra da se radi o diskriminaciji nad žrtvama koje su muslimani, te naglasila i da to pokazuje licemjerje vojnika i države koja je odbila da zaštiti sve koje je mogla.
„Nisu dali da uđu ljudi i nek dođu eksperti iz cijelog svijeta pa neka vide da je u bazu moglo stati i 50 hiljada ljudi, ali oni to nisu dozvolili. Međutim, uz sve to neka ostane zabilježeno da su ih majke tužile i da su na kraju makar neku odgovornost utvrdili.“
Jednako kao i u prvostepenoj presudi, Srebreničani koji su se, u vrijeme kada su snage Vojske Republike Srpske ušle u grad, zatekli oko baze ili u okolnim šumama pokušavajući pobjeći prema Tuzli, prema presudi ne spadaju pod odgovornost holandskog bataljona UN.
Nakon ulaska snaga Vojske Republike Srpske u julu 1995. godine u zaštićenu zonu UN počinjen je genocid nad osam hiljada muškaraca i dječaka.
Ono što je prema advokatu Guzinu problem, jeste samo obrazloženje presude koja ukazuje na kompromis.
„Cijela presuda se zasniva na pretpostavkama, šta bi bilo realno očekivati, a šta nije. Dvadeset godina sam advokat i odavno nisam čuo ovakvu presudu bez ikakvog pozivanja na konkretne događaje činjenice i propise. Ne mogu se oteti dojmu da ovo nije kompromisna presuda, pokušaj da se ova stvar završi tako da se utvrdi odgovornost Holandije, ali na najblaži mogući način“, smatra Guzin.
Ovdje se može govoriti o licemjerju tokom rata kada su stvarane enklave navodno zaštićene i razoružane, što je stvorilo preduslove da se u njima dogode najteži zločini, kaže za RSE Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
„Jednim dijelom kroz ovu je presudu sud, htijući ili ne, prihvatio činjenicu da Holandija snosi itekakvu odgovornost za genocid u Srebrenici. Nažalost bolno je da se hladno i nekorektno sud ponaša prema stradalima u genocidu, gdje se govori o pretpostavkama, a ne činjenicama i faktima.“
Podsjetimo, UN su proglasile Srebrenicu zaštićenom zonom u kojoj je mirovnu misiju predvodio holanski bataljon u okviru UNPROFOR-a.
Nakon što su jula 1995. godine snage Vojske Republike Srpske zauzele enklavu, Srebreničani su utočište potražili u i oko baze UN-a, no nisu dobili zaštitu.
Vojska Republike Srpske, predvođena tada komandantom, a danas haškim optuženikom, Ratkom Mladićem, počinila je genocid ubivši više od osam hiljada muškaraca i dječaka koje su izdvojili od žena, te pogubili na različitim lokacijama.
Tijela stradalih, kako je kasnije utvrdio Haški tribunal, nađena su u masovnim grobnicama oko Srebrenice, a neka od njih i po nekoliko puta su premiještana u sekundarne grobnice kako bi se prikrio zločin.
