“Pa ja stalno psujem! Psujem i pred ženom. Nisam dok sam bio dijete, ali sada psujem. Eto vam!” rekao je Hodgson.
“2014. je godina. Ljudi psuju, i ja psujem. Nogometni sam trener, a igrao sam u niželigaškom klubu sa šljakerima čija je svaka druga riječ psovka. Oni nisu ni znali da psuju jer nisu znali druge riječi! Da me pitate zašto psujem, ne znam. Mislim da je moj vokabular dovoljno dobar da ne moram koristiti te riječi.”
Ali, Hodgson je dodao i kako te riječi nisu bile upućene nekom pojedincu, kao i to da se ekipa ne raspada niti je pod posebnim pritiskom.
“Ako napišete “Smeta nas i moralno vrijeđa što engleski selektor Hodgson psuje i inzistiramo da više nikad ne psuje”, u redu, prestat ću. Više neću psovati u vašem društvu.” obratio se engleskim novinarima koji prate reprezentaciju.
“Ja sam mislio da sam s dovoljno zrelim osobama koje shvaćaju da psovka, za koju mislim da sam upotrijebio u dobrom trenutku, ne izaziva moralni prijezir.”
“Moje su poruke uvijek jasne, nekad i preagresivne. Ali nema razloga da se uzrujam ili svadim s bilo kime. U ovom je poslu pritisak normalan i ne znam mogu li imati veći pritisak nego što sam si postavio. No, pritisak nažalost često dolazi i izvana i nažalost tu se ništa ne može učiniti.”
