Jedan čovjek je postavio zamku i uhvatio pticu. Ptica mu reče: «O ti veliki čovječe, ti si do sada zaklao i pojeo mnogo ovaca, koza i deva. Ako se nisi zasitio sa njima, kako ćeš se zasititi samnom? Oslobodi me i ja ću ti reći tri savjeta.Prvi savjet ću ti reći dok sam još u tvojim rukama. Drugi ću ti reći sa krova, a treći ću ti reći sa grane. Veoma će ti koristiti ti savjeti.»
Čovjek prista na dogovor, a ptica mu reče:
«Moj prvi savjet glasi: Ne vjeruj u ono što je nemoguće ko god da ti kaže.»
Nakon prvog savjeta čovjek pusti pticu i ona odletje na krov, pa mu reče drugi savjet:
«Ne žali za onim što je prošlo. Ne jadikuj zbog onog što si propustio.»
Nakon drugog savjeta ptica nastavi govoriti: «U mom malom tjelu nalaze se biseri u vrijednosti od deset dirhema. Ne svijetu im nema ravnih po vrijednosti i kvalitetu. Ti biseri pripadaju tebi. Oni bi trebali donijeti sreću tebi i tvojoj djeci, ali ti nisu suđeni.» Čovjek poče plakati i vikati kao žena koja rađa dijete, a ptica mu reče: «Zar ti nisam rekla da ne žališ za onim što je prošlo. Izmaklo ti je iz ruke, pa zašto tuguješ? Je li to nisi primio savjet koji sam ti rekla, ili ti uši dobro ne čuju? A rekla sam ti i da ne vjeruješ u ono što je nemoguće. Kako bi mogli biti u meni biseri u vrijednosti od deset dirhema, kada ja ne vrijedim više od tri dirhema?!» Kada je ovo sve ispričala, čovjek se sabra i upita je: – Koji je treći savjet? – Navodno si usvojio prva dva, pa bih trebala da ti kažem i treći, je li?
“Savjetovati neznalicu je isto što i bacati sjeme u neplodno zemljište. Tugovati za onim štoje prošlo i što se ne može vratiti je glupost.”
