Sjećanja i bolne uspomene naviru mu svakog 5. februara kad s brojnim građanima Sarajeva sa cvijećem u rukama odaje počast sugrađanima koji su 5. februara 1994. godine na pijaci Markale izgubili živote.
S Hasanom smo razgovarali na mjestu na kojem se nalazio u trenutku kada je granata pala na pijacu. Ranjen je u noge i glavu. I danas se u njegovom tijelu nalaze geleri koje mu ljekari nisu uspjeli izvaditi nakon ranjavanja.
Tražio hranu za djecu
“Događaja od prije 22 godine se sjećam kao da je bio danas. Tog dana sam, pola sata prije nego što će pasti granata, došao na pijacu.
Pijaca je bila puna ljudi. Prolazio sam i tražio da nešto kupim djeci. I odjednom je pala granata”, prisjetio se Banda.
Kaže kako je sve bilo “pokošeno”, stolovi razbacani na sve strane. Sjeća se građana koji su pritekli u pomoć, neki su ranjene nosili na rukama, neki su ponudili svoje automobile, pomagao je kako je ko mogao.
“Dok su me nosili do auta, vidio sam da su svuda bila razbacana ljudska tijela, čuli su se jauci, dozivali su u pomoć…Vidjeli su se komadi ljudskog tijela…
Svi koji su se našli tu i koji su mogli, pomagali su”, ispričao je Banda.
Kaže da se poslije tri sata probudio u bolnici i tek tada shvatio kako je ranjen u noge i glavu.
“I danas imam gelere u tim dijelovima tijela. U bolnici sam ležao više od mjesec dana.
Ostale su posljedice…Nosim ih i dan danas”, kazao je Banda dok gleda u spomen obilježje sa ispisanim imenima žrtava masakra na Markalama.
Ovaj Sarajlija, kao i više od stotinu preživjelih eksplozije granate na ovom mjestu, kaže da kad god prolazi pored pijace, sjeti se subote, 5. februara ratne 1994.
“Prvih godina nakon ranjavanja je bilo teško. Djeca su bila mala, ja ranjen. Niko nije radio. Bio je rat.
Imao sam problema sa sjećanjima na taj dan. Imam ih i dan-danas. Ova pijaca će uvijek buditi teška sjećanja. Da se više nikome ovo ne dogodi.
Ovo se nikada ne može zaboraviti”, poručio je Hasan Banda.
Živi od invalidnine
Kazao je kako je dan kad je ranjen na Markalama za cijeli život obilježio i njega i njegovu porodicu.
Hasan Banda danas od invalidnine koju prima kao civilna žrtva rata, jer zbog povreda nije u stanju da radi.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u samom centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine oko podneva, kada je minobacački projektil kalibra 120 milimetara, ispaljen sa položaja Vojske Republike Srpske na području sela Mrkovići, pao na prepunu gradsku pijacu. Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se obavljala trgovina prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane, uključujući i razmjenu informacija.
Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava.
Nakon rata, 5. februar, proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.
Na današnji dan prije 22 godine, na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
