O tome da istinska prijateljstva ne poznaju granice svjedoči primjer Hasana Semanića (39) iz bihaćkog naselja Brekovica, koji je donirao bubreg svom najboljem prijatelju Ervinu Dželalagiću (40), omogućivši mu na taj način nastavak normalnog života.
Semanić i Dželalagić su se prije nekoliko dana vratili iz Istanbula gdje je obavljena transplantacija bubrega i obojica se odlično osjećaju. Objašnjavaju kako je operativni zahvat zbog komplikovanih birokratskih i administrativnih procedura naposlijetku morao biti obavljen u Turskoj.
“Sve je proteklo u najboljem redu. Moj organizam je prihvatio presađeni bubreg, sve najbolje funkcioniše i nema niti najmanjih zdravstvenih komplikacija”, kaže Dželalagić.
Dodaje kako ne postoje riječi kojima bi zahvalio najboljem prijatelju te ističe kako bi, ukoliko bude potrebno, i on za njega učinio isto.
Dželalagić je prije dvije godine iznenada obolio na bubrezima te je bio prisiljen da se podvrgne tretmanima hemodijalize.
“Vjerujte mi, to je bilo pravo mučenje za mene. Ha hemodijalizu sam morao putovati svaki drugi dan i život mi se promijenio iz temelja. Često sam pomišljao i na najgore”, kaže Dželalagić, inače oženjen i otac dva maloljetna sina.
Kako bi mu pomogli, prijatelji iz Fudbalskog kluba Brekovica organizovali su humanitarnu akciju te su tom prilikom prikupili značajna novčana sredstva koja su uručena bolesnom Dželalagiću
Inače, obojica prijatelja su veliki zaljubljenici u nogomet i dugogodišnji članovi pomenutog sportskog kluba.
Semanić kaže da je, kada je čuo da je transplantacija bubrega mogući spas za njegovog kolegu, došao na ideju da daruje vlastiti bubreg i tako pomogne prijatelju.
“Uvjeren sam da bi meni, da sam bio u takvoj situaciji, neko pomogao i ja bih očekivao takvu pomoć. Znači, ako u životu očekuješ takvu pomoć, moraš biti spreman i da je ponudiš drugima, a posebno onima koji su ti najbliži”, skromno zaključuje Semanić.
Zbog činjenice da su se u domaćim zdravstvenim ustanovama susreli s nizom problema zbog toga što se ljudski organ donira na prijateljskoj osnovi, bili su primorani da putuju u Tursku, gdje su zakonski propisi, kada je riječ o tom pitanju, mnogo liberalniji.
“Tamo jednostavno obave razgovor s donorom i pacijentom i ako ustanove da se radi o darivanju organa na etičkoj i nekomercijalnoj osnovi, ne prave nikakve probleme”, objašnjavaju prijatelji.
Potom su uslijedili operativni zahvati u Kliničkom centru u Istanbulu, a sama operacija je koštala 30.000 eura i ova sredstva su prikupljena u humanitarnim akcijama. Dželalagić kaže kako su se odmah po povratku u Bosnu i Hercegovinu suočili s određenim sumnjama.
“Evo, ima ljudi koji i dalje smatraju da se tu radi o nekoj koristi, ali ko zna Hasana, kakav je on čovjek i karakter, ne može nimalo posumnjati u njegovu humanost”, kaže Dželalagić.
Njegov prijatelj skromno kaže kako su sreća i osmijesi na licima Ervina i njegove porodice najbolji poklon koji je mogao dobiti za svoj humani postupak.
