Folk pjevač Halid Muslimović je na estradi već 36 godina i uprkos tome što je punio koncertne dvorane širom svijeta, i dalje ima neostvarene profesionalne želje.
– Htio sam jednom davno da snimim muzički film, ali nisam uspio. To mi je neostvarena želja i možda sam zakasnio za te stvari. Međutim, prijatelji mi kažu da nikad nije kasno, a ja bih tome volio da se posvetim. Takve filmove najbolje rade Indijci i iskren da budem, nadam se da ću se ostvariti u jednom takvom igranom programu – otkriva Halid, koji je stigao poslom u Beograd.
-Obožavam Beograd i uživam u njemu. Čim se smjestim u hotel, odmah naručim zeleni čaj ili limunadu i ćaskam sa svojim prijateljima. Međutim, ako se opustimo, desi se da popijem i nešto žestoko. Ne živim bez poroka, a hrana je moj najveći porok, što se i vidi. Najviše uživam u domaćoj hrani i nisam izbirač – tvrdi Halid i uvjerava da nikada nije imao idole.
– Ne bih mijenjao sebe. Opet da se rodim, sve bih uradio isto i istim bih putem krenuo. Nikada nisam želio da budem neko drugi, niti zavidio nekome na nečemu. Takav sam kakav sam i niko nije ja, niti sam ja neko drugi. Nije važno da li neki kolega ima uspješniju karijeru ili možda bolji glas. Svoju ne bih mijenjao za deset drugih karijera, niti bih promijenio jedan ton svog glasa. U tome je tajna sreće, ni u jednom trenutku ne poželjeti nešto tuđe i biti zadovoljan time što ti je Bog dao – kaže Halid i otkriva šta je najveći problem svih pjevača.
– Naš posao je mnogo težak, ali glavna stvar je san. Mi pjevači smo uskraćeni za kvalitetno spavanje, jer stalno mijenjamo krevete. Jedemo u sitne jutarnje sate i uvijek smo izloženi nečemu što nije dobro za organizam. Sigurno je turbulentan način života doprinio i da nas Sinan napusti rano. Za njega me vežu lijepi zajednički koncerti i druženje. Nadao sam se da će se izvući, ali sudbina je čudo.
