Halid Bešlić je nakon pauze od šest godina obradovao publiku novim albumom simboličnog naslova „Trebević“. Promocija je i upriličena na Trebeviću, a ovo je bila najbolja prilika da demantuje priče kako ide u penziju i da želi napustiti estradu. Halid bolji nego ikad priča o saradnicima, koliko stiže da čuje kako mladi pjevači u takmičenjima pjevaju „Romaniju“, te kako je čovjek iz Splita posvetio pjesmu našoj planini.
Posebno je ponosan na svoje unuke Belmina Kana i Lamiju, a djevojčica i reklamira njegov novi CD, pa ovih dana taj video posebno privlači pažnju.
-Sve je organizovano savršeno. Ja na Trebeviću nisam bio nekih četrdest godina, nisam imao priliku. Vožnja žičarom mi je bila dobra ideja, isto tako nisam imao priliku da se vozim žičarom. Povjerio sam sve ljudima iz Muzičke produkcije BHRT- jer me vezuju uspomene za tu kuću. Ja sam zidao tadašnju Televiziju Sarajevo, sjećam se kad smo radili ta studija gdje ulazim i danas. S druge strane, jako cijenim direktora Belmina Karamehmedovića, a evo ovo prvi put govorim, da je moj unuk Belmin Kan po njemu dobio ime. Što se tiče kolega, nikoga nisam specijalno zvao. Ko god je došao, dobro je došao.
Na ovom albumu se nalaze stari i novi autori. Kako je izgledala saradnja?
-Mirko Šenkovski Geronimo je uradio najviše pjesama, tu su od novih Neno Ninčević, Peđa Jovanović klavijaturisa „Lexington banda“, duet sa Borisom Režakom, ponovo Dženan Jahić, tu je i Goran Bubalo koji je pisao tekst za „Neretvu“. Sve je to dobro upakovao Samir Kadirić, moja desna ruka i saradnik koji je samnom godinama.
Pjesmu „Trebević“ napisao je čovjek iz Splita, Neno Ninčević. Kako je uspio da pogodi taj senzibilitet?
-Neno Ninčević je trenutno jedan od najboljih autora u Hrvatskoj, inače čovjek koji je starijim generacijama poznat kao osnivač „Tuti Fruti benda“. Sreli smo se u Zagrebu prije nekih pet godina i donio mi je pjesmu. Ja ga pitam, zašto o Trebeviću, a čovjek kaže mi Splićani volimo Sarajevo. Tako da je to jedan jednostavan odgovor.
Pisalo se dosta da idete u penziju, a ova promocija je najbolji demant. Da li je bilo momenata kada ste razmišljali da se penzionišete?
-Ja sam otišao u životnu penziju, po godinama i po stažu, ali u pjevačku neću otići nikada. Pjevat ću dok budem živ, i sve dok bude onih koji me slušaju. Januar i februar nisam pjevao, jer sam liječio grlo. Imao sam nekih problema. Onda sam shvatio da ne znam šta da radim od sebe. Ne mogu da živim bez muzike .Imam već četiri pjesme koje su ostale i nisu mogle stati na ovaj album, tako da nemam puno posla oko narednog albuma (smijeh). Ja sam imao faze kad sam bio umoran i kažem, dosta je idem u penziju, a onda tu novinari dodaju i ispadne vijest. Nema od toga ništa.
Hoće li biti koncerata i promocija „Trebevića“?
-Hoće, naravno. Međutim, još uvijek nemam plan kad i kako. To ćemo znati u narednom periodu.
Nekoliko puta je Zlatan Ibrahimović u svlačionicama slušao vaše pjesme i dijelio video na društvenim mrežama. Jeste li se upoznali?
-To mi je simpatično. Vidio sam to. Ja znam Zlatanovog oca jer je i on bio pjevač, ali njega nisam upoznao.
Stižete li da upratite pjevačka takmičenja, jer se često pjeva „Romanija“?
-Fino to pjeva mlada raja. Čujem kako to zvuči. Pjesma „Romanija“ je evo tek nakon nekih pet ili šest godina postala pravi hit i zaživjela u nekoj svojoj punoj snazi.
Vaša unuka reklamira novi album, a svi u šali kažu da će biti popularnija od Vas. Ima li podršku?
-Ona je već poznata (smijeh)! Unuci me oplemenjuju, radujem se uvijek kad se družimo. Lamija se ne stidi, voli kamere, upisali smo je na balet, tako da je sad u toj fazi.
