Halep je apsolutna tragedija. Apokaliptičan je. A Halep bijaše u povijesti arapsko-islamske kulture jedan od najvećih kulturnih i naučnih centara čitavoga toga impresivnog univerzuma. Iz vremena kada sam ga pohodio, pamtim ga kao grad koji je u urbanističkom smislu i po kulturalnom univerzalizmu zaista dostojan Šeherzadinoga literarnog univerzuma. Osjetio sam to lično: kada se nađete u Damasku, u Halepu, na tlu predratne Sirije, naprosto postanete svjesni da je upravo na tome tlu zavičaj civilizacija.
Utoliko je monstruoznija ova totalna destrukcija koju „moderni“ svijet, u svojevrsnom paganstvu, vrši nad tom postojbinom i vlastite civilizacije i kulture. Danas se tamo uništava sve. Ostaje samo užas, također „dostojan“ Šeherzadinoga svijeta, ali ovaj put u negativnom smislu.
Halep je žrtvovan, uništen je urbanistički, kulturalno, uništen je u domenu humanitarnog. Riječ je o totalnoj destrukciji na čiji jedan poseban aspekt želim ovdje ukazati, pored onih koji su tako očigledni.
U Halepu su masovno žrtvovani civili, i to jest najveća tragedija, budući da je svaki život čudo Božije, u doslovnom smislu, i da je svako ljudsko biće univerzum dostojan najvišeg poštovanja. No, u Halepu danas trijumfuje i političko licemjerje Svijeta zajedno sa svim drugim vrstama destrukcije; na primjeru Halepa, odnosno našeg odnosa prema njegovom stradanju, pokazuje se koliko mediji mogu krivotvoriti istinu i time omogućavati buduće destrukcije.
Naime, ovih dana se zbog razaranja Halepa i stradanja njegovih civila svijet digao na noge. S ogromnim pravom! No, poenta je tome što se osuđuju „Asadove snage“ kao navodno genocidne, čak kao okupatorske, snage koje su krive za sve što se tamo zbiva… Tako se amnestira ona „sotonska sila“ koja se zove ISIL, al-Qaida i dr., ista ona snaga koja se na drugim njenim ratištima progoni i satanizira.
Ovdje, u Halepu, ona se sada predstavlja žrtvom. Kakvo licemjerje! Kada su pobunjenici svih vrsta, a u svakom slučaju „isilovskog tipa“, osvajali Halep, također uništavajući i koljući, nije se dizala ovakva galama po svijetu jer su oni bili na zadatku obaranja al-Asadova režima, koji je bio meta zapadnjačkih snaga a koje su, zapravo, konstruirale monstruozni ISIL i druge destrukcijske sile po Siriji. Sad, kada ta snaga koja je imala zadatak da razori legitimni sistem u Siriji, trpi poraz, svijet je sažaljeva, ali na jedan perfidan način: tobožnjom brigom za civile o kojima nisu brinuli kada su ih satirali surovi pobunjenici do zuba naoružavani iz vani.
To je vrhunsko licemjerje politike zapadnih zemalja. A upravo preko novinskih agencija iz tih zemalja do nas stižu informacije iz Sirije i utječu na formiranje našeg mnijenja, stava, emocija…
ISIL (i njemu bratske pobunjeničke formacije) je vojnički, etički, religijski i ideološki monstrum. Najbolje se vidi odnos Zapada prema njemu upravo sada dok se brutalni pobunjenici povlače iz Halepa.
Žrtve su civili u svakom slučaju. Zbog njih treba žaliti, pomagati im, ali – uvijek a ne samo onda kada su žrtve napada al-Asada. Zapad je – ne smije se to nikada zaboraviti – doveo do svega ovoga u Siriji. Znam tu zemlju. Bijaše predivna, tolerantna, MIRNA, ljudi u njoj kultivirani, obrazovani, čak plemeniti, zaista, a sada je sve to uništeno – do pepelišta.
Pobuna u Siriji, njen stravični rat, uvezen je; on je rezultat isključivo spoljnih utjecaja. Ne opravdavam nijedan zločin, ničiji, posebno ne nad civilima, o čemu sam već kazivao na početku ovog teksta, ali postavlja se pitanje: kakva je to logika i kakva etika nametati mišljenje/stav da al-Asad vrši okupaciju Halepa?! On je legitimni predsjednik Sirije koji oslobađa taj znameniti grad u vlastitoj zemlji a koji su okupirale internacionalne snage, poznate pod nazivom „pobunjenici“.
Sirijcima i al-Asadu je sve ovo nametnuto. No, ni ta brutalna činjenica ne dopušta zločine nad civilima, kao što nisu bili dopušteni ni onima koji su okupirali Halep.
Dakle, u Halepu je, uz sve ostalo, žrtva i istina, objektivnost, etičnost, politička principijelnost… Sve. Žrtvovano je i svjetsko javno mnijenje selektivnim predstavljanjem „istine“. U tome predstavljanju, nažalost, ni civili nisu uvijek žrtve istoga „reda“.
Tako dramatično žrtvovanje svih principa i svih univerzalnih vrijednosti – i to od strane Zapada prije svega i uz autodestrukcijsko krivotvorenje islama u samome muslimanskom svijetu – ne može proći bez dramatičnih posljedica i za druge zemlje, za Svijet općenito.
