Haški osuđenik Slobodan Praljak preminuo je danas u bolnici u Hagu, nakon što je popio tečnost u sudnici, potvrdio je porparol Haškog tribunala Nenad Golčevski.
Praljak je u sudnici popio tečnost i ubrzo nakon toga mu je pozlilo, kazao je Golčevski.
Medicinsko osoblje haškog suda odmah mu je pružilo pomoć i prevezlo Praljka u obližnju bolnicu kako bi mu se pružila dalje pomoć i tamo je preminuo.
Prema standardnim procedurama, na zahtjev Haškog suda, holandske vlasti su pokrenule nezavisnu istragu koja je trenutno u toku, rekao je Golčevski, koji nije mogao dati više detalja i koji je u ime Haškog suda izrazio saučešće Praljkovoj porodici.
Premijer Andrej Plenković na vanrednoj konferenciji za novinare prethodno je izrazio najdublju sućut obitelji Praljka i izrazio žaljenje zbog presude Haškog suda koji je potvrdio kazne u slučaju “Prlić i ostali”.
Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju svim optuženima u predmetu “Prlić i ostali” potvrdilo je danas prvostepene presude za zločine nad muslimanskim stanovništvom tokom rata u BiH, a suđenje je prekinuto nakon što je optuženi Praljak izjavio da “s prijezirom odbacuje presudu”, te popio neku tekućinu, a advokati ustvrdili da je popio otrov. Praljak je nakon toga odvezen u bolnicu.
Izricanje presude nastavljeno je nakon duže pauze sudnici broj tri, dok je sudnica broj jedan gdje je Praljak popio tekućinu zatvorena radi istrage, a sudija Carmel Agius tu je sudnici nazvao “mjestom zločina”.
U Haškom tribunalu situacija nakon što je Praljak popio tekućinu bila je napeta i neizvjesna, kazala je prethodno za RSE urednica Balkanske istraživačke mreže (BIRN) Erna Mačkić koja se nalazi u Hagu.
“Praljak je ispio, kako je naveo, otrov. Došlo je do velike frke, pauza je bila petnaest minuta, došli su vatrogasci, kola hitne pomoći, tim za reanimaciju, jako je puno medicinara tu. Svi koji smo bili u galeriji sudnice, sklonjeni smo na jednu stranu, u zgradi su svi holandski policajci. Jako je napeto. UN-ova policija unutar Tribunala maloprije je konstatovala da je stanje stabilno, međutim, stalno nas pomiču i mole da budemo strpljivi i mirni, kako bi došlo do reanimacije ili izbjegavanja nekih većih poteškoća kada je u pitanju Praljak”, navela je Mačkić.
Bivši premijer “Herceg-Bosne” Jadranko Prlić pravosnažno je osuđen na 25 godina zatvora, čije je potvrđena prvostepena presuda, a vrijeme provedeno u zatvoru računa se u zatvorsku kaznu. Prlić, kao i ostali optuženi, u zatvoru su od 2004, kada su se dobrovoljno predali.
Bivšem ministru odbrane “Herceg-Bosne” Bruni Stojiću i načelniku Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Slobodanu Praljku potvrđene su prvostepene presude od 20 godina zatvora, a vrijeme provedeno u zatvoru računa im se u zatvorsku kaznu.
Potvrđena je i drugostepena presuda još jednom bivšem načelniku Glavnog stožera HVO, Milivoju Petkoviću, koji je prvostepeno osuđen na 20 godina zatvora, te presuda bivšem komandantu vojne policije Valentinu Ćoriću, osuđenom prvostepeno na 16 godina.
Potvrđena je i presuda načelniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću, osuđenom prvostepeno na deset godina zatvora.
U sažetku presude, Žalbeno vijeće navelo je da ostaje prvostepena odluka da je Hrvatska bila umiješana u rat u BiH i da je prvi predsjednik nezavisne Republike Hrvatske Franjo Tuđman bio udruženog zločinačkog poduhvata zajedno sa čelnicima “Herceg-Bosne”.
Žalbeno vijeće je potvrdilo da je Hrvatska imala stvarnu vlast u nekim općinama na teritoriji “Herceg-Bosne”, te odbacilo dijelove žalbi da se sukob Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH dešavao samo gdje su se vodile borbe.
Josipović: Iznenađen sam presudom da je Hrvatska umiješana u rat
Sudija Carmel Agius, čitajući sažetak presude Žalbenog vijeća podsjetio je da je u prvostepenoj presudi ustanovljeno da su čelnici “Herceg-Bosne” kreirali cijeli sistem deportacije muslimanskog stanovništva sa područja te takozvane hrvatske zajednice, što podrazumijeva ubistva, zlostavljanje, zatočenje, mučenje i ostalo. Zločini su se odigrali između 1992. i 1994. u osam opština i logorima, u dijelu BiH koji je proglašen kao dio “Hrvatske zajednice” i kasnije “Republike Herceg-Bosne, rekao je Agius.
Žalbeno vijeće potvrdilo je navod iz prvostepene presude da je šestorka predvođena Jadrankom Prlićem učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP), čiji je cilj bio stvaranje hrvatskog teritorija koji bi potom bio pripojen Hrvatskoj. Ovo nastojanje je u prvostepenom postupku ocijenjeno kao međunarodni oružani sukob u kojem je učestvovao i tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.
“Iz dokaza se vidi da su se snage hrvatske vojske borile zajedno sa pripadnicima HVO-a protiv ABiH (Armija BiH), a da je Republika Hrvatska vršila opštu kontrolu nad oružanim snagama i civilnim vlastima najprije Hrvatske Zajednice, a potom ‘Hrvatske Republike Herceg-Bosne'”, potvrđeni je navod iz prvostepene presude.
Stari most bio vojni cilj
Žalbeno vijeće je utvrdilo takođe da je Stari most u Mostaru bio legitimni vojni cilj, čime je odbačena ocjena iz prvostepene presude da je rušenje ovog mosta bilo zločin bezobzirnog razaranja.
Žalbeno vijeće je utvrdilo da je “vršeno granatiranje ali da se radilo o vojnom cilju, jer je to značilo prekid snabdijevanja Armije BiH”.
Razaranje Starog mosta imalo psihološki efekat na civile Mostara, zbog čega je u prvostepenoj presudi zaključeno da je to bilo “nesrazmjerno korištenje sile”.
Tokom žalbenog postupka Hrvatska je zatražila da se, u svojstvu “prijatelja suda”, uključi u postupak, s obzirom na to kako su prvostepenom presudom najviši hrvatski zvaničnici – bivši predsjednik Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak i bivši načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general Janko Bobetko – proglašeni učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova Bosne i Hercegovine. Međutim, haški suci su odbili taj zahtjev Hrvatske.
Ubijanje, progon, deportacija, silovanje, prisilno premještanje, protupravno zatočavanje, okrutno postupanje, oduzimanje imovine širokih razmjera, protupravni prisilni rad, uništavanje vjerskih i obrazovnih ustanova, protupravni napad na civile… Sve su ovo zločini za koje je šestorka u prvostepenoj presudi osuđena na ukupno 111 godina zatvora.
Prema navodima presude, masovna hapšenja, protjerivanja i protivpravna zatočenja imala su za cilj da se politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci iz onih dijelova Bosne i Hercegovine koji su proglašeni “Herceg-Bosnom”, te da se ta područja pripoje državi Hrvatskoj ili da se proglase državom unutar BiH.
Zarobljenike su držali u zatočeničkim centrima u kojima su uslovi bili teški i ponižavajući.
“Uporedo sa masovnim hapšenjima, HVO je osnovao i vodio čitavu mrežu zatočeničkih centara za Muslimane. Tako je vojna policija HVO-a u junu 1992. osnovala zatočenički centar u krugu nekadašnje stanice policije u Ljubuškom. Tri mjeseca kasnije, HVO je otvorio Heliodrom, nekadašnji vojni kompleks JNA (Jugoslovenska narodna armija) koji se nalazio u južnom dijelu Mostara, pretvorivši ga u zatočenički centar”, istaknuto je u prvostepenoj presudi.
“Zatvori u Dretelju i Gabeli, smješteni u bivšim kasarnama JNA, počeli su sa radom od aprila 1993. Zatočenički centar Vojno se aktivno koristio u najmanju ruku između avgusta 1993. i januara 1994. Osnivanje ovih zatočeničkih centara HVO-u je omogućilo da u zatočeništvu drži hiljade osoba muslimanske nacionalnosti, ne razlikujući civile od vojnika”, takođe je navedeno u prvostepenoj presudi.
Prilikom čitanja predsjedavajući sudija Pretresnog vijeća Jean-Claude Antoanetti je naveo niz zločina pripadnika HVO-a u zatočeničkim objektima, kao što su bili Heliodrom, Dretelj, Ljubuški, Gabela…
“Pripadnici HVO-a redovno su tukli zarobljenike. Jednog zatočenika u Heliodromu su natjerali da poliže vlastitu krv jer – ‘balijska krv ne smije ostati na hrvatskom tlu’ “, naveo je Antoneti, naglašavajući kako se pritom nije radilo o individualnim zločinima nediscipliniranih vojnika, već o organiziranoj akciji.
Tokom žalbenog postupka, Tužilaštvo je zatražilo veće kazne od izrečenih, koje se kreću u rasponu od 10 do 25 godina zatvora, s obrazloženjem da prvostepeno vijeće nije na “odgovarajući način procijenilo težinu zločina za koje su optuženi osuđeni, kao i njihovu ulogu u njima”.
S druge strane, odbrane su tvrdile kako se nije radilo o planskim i sistematskim zločinima.
“Tužilaštvo tvrdi da je pretresno vijeće pogriješilo u djelomičnom oslobađanju od optužbi šestorice optuženih i traži povećanje njihovih kazni. Optuženi tvrde da trebaju biti oslobođeni svih optužbi. Alternativno, optuženi Stojić, Petković, Pušić i Ćorić traže smanjenje krivične odgovornosti i, shodno tome, smanjenje kazne. Optuženi Praljak traži ponavljanje postupka”, rekao je predsjedavajući žalbenog vijeća Carmel Agius.
Hoće li biti potvrđen udruženi zločinački poduhvat?
Predmet “Prlić i ostali” jedan je od najdužih i najkompleksnijih haških predmeta. Optuženi su se 2004. godine dobrovoljno predali i otišli u Hag, a suđenje im je počelo dvije godine kasnije. Prvostepena presuda izrečena je poslije devet godina, maja 2013. godine.
