Moj jedini uvjet bi bio da o svemu bude obaviješten sam Alija, prisjeća se Idrizović perioda kada je glumio dvojnika rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića. U to vrijeme, Idrizović je bio 20-tak godina mlađi od rahmetli predsjednika pa su ga morali i šminkati, tačnije crtati mu bore na licu
Ratni komandant Armije Bosne i Hercegovine Habib Idrizović (69), poznat kao dvojnik prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića, bio je jedan od mnogih koji su bili spremni dati svoj život za njega. Kako kaže, da nije bilo Alije Izetbegovića ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine.
Alija Izetbegović je umro na današnji dan prije tačno 11 godina, 19. oktobra 2003. godine, u 14.25 sati. Na godišnjicu njegove smrti ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je Idrizovića u njegovom domu u sarajevskom naselju Pofalići.
Pokazuje nagrade i priznanja, fotografije na kojima stoji rame uz rame uz rahmetli predsjednika. Priča o zajedničkim trenucima, prvom upoznavanju na Trebeviću ’80-ih godina.
Idrizović je u prijeratnim godinama radio u Zavodu za izgradnju Grada Sarajeva kao inžinjer. Nije mogao ni da zamisli da će jednoga dana rizikovati svoj život za život predsjednika jedne države kojoj je prijetio rat.
Kako je kazao, sve je počelo 1991. godine, kada je bivša Jugoslavija počela da se raspada, napadom na Sloveniju, pa onda na Hrvatsku.
“Mi smo znali da ni nas to neće mimoići. Rahmetli Alija Izetbegović je bio tako dobar političar, iskusan, pametan i mudar. Sve je htio samo ne i rat”, ispričao je Idrizović.
Bh. građani, kako kaže, nisu bili spremni za rat.
“Mi nismo imali ni obučene ljude, vojsku, oružje…Oni, na drugoj strani, su imali sve”, pojasnio je Idrizović. Među prvima, sa svojim komšijama, prijateljima počeo je sa organizacijom otpora u sarajevskom naselju Pofalići.
Kako je kazao, tada je formirana Patriotska liga i počela je obuka boraca. Cilj je bio, pojasnio je Idrizović, čuvati narode svih nacionalnosti kojima je Bosna i Hercegovina bila u srcu.
“Moj zadatak je bio da ja organizujem ljude, u svojim Pofalićima, onoliko koliko ja mogu. U mojoj jedinici je bilo i pravoslavaca koji su se borili protiv četnika na ovim prostorima”, pojasnio je Idrizović.
Tokom razgovora prisjetio se i na dan kada je prvi put ’80-ih godina na jednom izletu na Trebeviću upoznao rahmetli predsjednika.
“Slučajno smo se upoznali. Nakon toga sam saznao da je zatvoren sa još jednom grupom kojoj se sudilo 1983. godine. Od tada nismo imali neke kontakte. Ponovo smo se sreli kada smo počeli sa formiranjem Stranke Demokratske Akcije (SDA)”, ispričao je Idrizović.
Pojasnio je da je tada obilazio bh. gradove zajedno sa rahmetli predsjednikom.
Na ratnim linijama su ljudi mislili da su Alija i Habib braća blizanci
Prijeratno poznanstvo je godinama preraslo u mnogo više, u prijateljstvo, odanost ali i veliko povjerenje.
Sve je počelo jednog oktobra 1991. godine.
“Naveče je došao komandant Patriotske lige Sefer Halilović, te njegovi bliski saradnici Meho Kemo Karišik, Atif Šaronjić i Sulejman Vranj. Dovezao ih je Alija Lončarić iz Hrasnice. Došli su da vide kakvo je stanje kod nas. Nakon toga se Kemo okrenuo prema meni i kazao: ‘Znaš šta. Mi Patriotska liga moramo da se jedino brinemo o našem predsjedniku jer imamo podatke da su iz Beograda već poslali policiju-federalce, da oko grada naprave punktove, a ujedno i specijalce koji će da likvidiraju određene ljude koji im smetaju, a među tim ljudima je Alija Izetbegović’. Pošto vidim da ti dobro ličiš na njega, bi li ti prihvatio da budeš dvojnik”, ispričao je Idrizović o večeri kada će se sve promijeniti u njegovom životu.
Kako kaže, pristao je unatoč tome što je znao šta to znači.
“Pitali su me da li znam šta to znači. Rekao sam da znam. To znači da ja zamijenim svoju glavu za njegovu. Znao sam da nam Alija bude likvidiran onda nema ni Bosne, nema moje porodice, mene, nema nikoga. Moj jedini uvjet bi bio da o svemu bude obaviješten sam Alija”, pojasnio je Idrizović za AA.
U to vrijeme, Idrizović je bio 20-tak godina mlađi od rahmetli predsjednika pa su ga morali i šminkati, tačnije crtati mu bore na licu za šta je bila zadužena Emina Konda, barem su je tako zvali, ali joj to nije bilo pravo ime.
“Kupili su mi i odijelo. Nakon što sam to prihvatio onda sam se vozio. Kemo mi je govorio da, kada sjednem u auto, učim Fatihu”, prisjetio se Idrizović dana kada je bio dvojnik rahmetli Alije Izetbegovića.
Kada je počeo rat više nije imao vremena niti je bilo potrebe da radi kao dvojnik.
“Na ratnim linijama su ljudi mislili da smo rahmetli Izetbegović i ja blizanci. Često su me pitali: ‘Jesi li ti Izetbegović?’. U Zenici, dok sam bio komandant ratnih oficirskih škola Armije BiH, govorili su da svaki dan Alija je u ‘Rudaru’ ali nije jer sam to bio ja”, kazao je Idrizović.
Pofalićka bitka je spasila Sarajevo i BiH
Priča o posjetama rahmetli predsjednika borcima na ratnim linijama. Pokazuje zajedničke slike i govori o tome kako je rahmetli predsjednik jako često dolazio na Žuč.
“Kada se jednom vratio iz Ženeve, povrijedio je ligamente pa je malo teže hodao. Ali je u tim svojim godinama ipak bio jako uporan. Na svojim leđima je nosio veliki teret”, kazao je Idrizović.
Sjeća se da je uvijek govorio: “Vodite računa. Iako je neprijatelj, nemojte činiti ono što ne biste sebi činili i ako ubijete jednog nevinog čovjeka kao da ste pobili cijeli svijet”.
Idrizović ima mnogo sjećanja na rahmetli predsjednika i ratne godine. Jednom priliko, kako je kazao, u Zenici je Rasim Delić referisao Aliji kako da preko Olova i Kladnja idu prema Srebrenici.
“Rahmetli Alija je tada uzeo štap i pokazujući je pitao koje je to selo. Kazali su da su to Šekovići u kojima živi oko 8.000 stanovnika i to Srbi. Rekao je da ih zaobiđemo, da ne napadamo jer tamo nemamo šta tražiti. Kazao je da branimo one dijelove gdje su ljudi ugroženi”, pojasnio je Idrizović.
Govori o čuvenoj Pofalićkoj bitci, pokazuje sa balkona svoje kuće kuda su se kretali, kako su djelovali u tim ratnim godinama.
“Pofalićka bitka je spasila glavu Bosne, a to je Sarajevo. Da je palo Sarajevo pala bi i Bosna”, pojasnio je Idrizović.
Idrizović pojašnjava da je Bosna opstala zahvaljujući Aliji Izetbegoviću, borcima i ljudima koji su ga cijenili.
“Bio je hrabar, prkosan, ponosan, mudar, valjalo se boriti u BiH ali i sa međunarodnom zajednicom”, poručio je Idrizović.
Ratni komandant kaže da nema dana kada on ne prouči Fatihu rahmetli predsjedniku Izetbegoviću.
Alija Izetbegović
Alija Izetbegović rođen je 8. avgusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Pripada uglednoj begovskoj porodici koja je živjela u Beogradu, a koja se još 1868. godine preselila u Bosanski Šamac.
Već u drugoj godini Izetbegovićevog života, njegov otac Mustafa, koji se bavio trgovinom i bankarstvom, odlučio se na selidbu u Sarajevo. U Sarajevu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Zbog pripadnosti organizaciji ”Mladi muslimani” Alija Izetbegović je uhapšen 1946. godine te osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu. Iz zatvora je izašao 1949. godine. Nakon što je poslije trogodišnjeg studiranja napustio agronomiju, Izetbegović je upisao Pravni fakultet u Sarajevu, kojeg je uspješno završio u roku od dvije godine.
Od 1950. do 1960. godine radio je kao rukovodilac gradilišta, a od 1960. do 1982. godine, kao pravni savjetnik u brojnim sarajevskim firmama. U proljeće 1983. godine je uhapšen i u ljeto iste godine u montiranom “Sarajevskom procesu” osuđen na 14. godina zatvora. U zatvoru je proveo šest godina. Po izlasku u zatvoru Izetbegović je 1990. godine sa grupom istomišljenika, također, formirao Stranku demokratske akcije (SDA), koja je na slobodnim izborima osvojila najviše glasova i kasnije će odigrati ključnu ulogu u odbrani BiH od agresije.
Na čelu države i SDA bio je u više mandata. Odluku o povlačenju iz Predsjedništva BiH saopćio je 6. juna 2000. godine. Najavio je da će se povući po isteku funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH 12. oktobra iste godine. Također, odbio se kandidirati na Trećem kongresu SDA 2001. godine, te je proglašen je počasnim predsjednikom SDA. Umro je 19. oktobra 2003. godine.
