Farbanje jaja za Uskrs je duga tradicija hrišćanstva, koja ima i poruku da život počinje iz jajeta. Jaja se mogu obojiti u raznim bojama, ali najljepša su išarana. Prizrenka Greta Kaçinari, koja je odrasla i školovala se u Tuzli, u Bosni i Hercegovini, kaže za Anadolu Agency da postoji puno legendi o tome zašto su uskršnja jaja šarena, a jedna od njih govori da su bila isprskana Hristovom krvlju, od udaraca koje je dobio na putu ka križu na kome je razapet.
“Lično smatram da su šarena jaja radost, koja se prvo priprema djeci, radost za odrasle koji se bave tim sitnim detaljima da što ljepše izgledaju i onda ih darujemo komšijama, prijateljima i onima koji nam dođu u posjetu”, kaže Greta.
Ona dodaje da je u njenom rodnom Prizrenu običaj i da se na Đurđevdan rano zorom djeca umivaju crvenim uskršnjim jajetom, kako bi bila zdrava tokom cijele godine.
Jaja se mogu farbati na mnogo načina, ali Greta neguje staru tradiciju koju je naučila od svoje mame, a to je kombinacija sa ljuskama od crnog luka i starim najlonskim čarapama.
“Ovo daje prelijepu nijansu i tu čarapu vežem u čvor, a što je najinteresantnije ovde gdje je čvor tu se uvijek pojavi kao neko malo sunašce”, kaže ona i dodaje da u šerpu sa vrućom vodom stavi malo soli i sirećeta, doda boju iz kesice i ubaci umotana jaja.
Jaja se uglavnom farbaju na Veliki četvrtak, dok se na Veliki petak ne farbaju zato što je to dan žalosti zbog smrti Isusa Hrista. Oni koji ne stignu prije petka da ih ofarbaju, to mogu učiniti i u subotu, a moraju se pripremiti i pogača i slatkiši.
Ona podsjeća i da prije Uskrsa predstoji period posta, koji traje sedam nedelja, te da oni koji ne mogu da poste, u tom period mogu da daruju siromašne.
“Na dan Uskrsa prvo se ujutro jede pogača, koja se blagosilja u subotu. Pravim najjednostavniju moguću pogaču, ne zato što ne znam neke ekskluzivnije, nego da nas ona podsjeti na skromnost i na to da nama za život treba samo hljeb i voda”, rekla je Greta.
U Gretinoj porodici se uz pogaču za doručak jedu i kuhana jaja, sir, bijeli luk i malo soli. Običaj je da se potom minimum jedno crveno jaje pokloni crkvi. Potom slijedi obiteljski ručak. Nekada je bilo obavezno jagnječe pečenje, sutlijaš…
“Uskrs je u moje vrijeme imao drugačije značenje. Tada smo imali nove cipele, nove soknice, bijelo obučeni, doterani, sve je novo bilo na meni kao djetetu. Danas nema više potrebe da se čeka taj dan, ustvari, svaki drugi dan, roditelji kupuju djeci stvari tako da oni više nemaju osjećaj čekanja Uskrsa”, kaže ona.
Kacinari je od devete godine sa svojom porodicom živjela u Tuzli. Tamo je završila osnovnu i srednju školu, te fakultet engleskog jezika. Kada se udala za svog supruga Gjergja, inače proslavljenog albanskog kompozitora sa Kosova, vratila se na Kosovo. Radila je kao nastavnica engleskog jezika u osnovnoj školi “Elena Gjika” (bivša “Vuk Karadžić”) u Prištini, čiji je potom bila i direktor dugi niz godina.
Sve do rata 1991. godine jako često je išla u Bosnu i Hercegovinu i posećivala rodbinu i prijatelje. U Tuzli su joj sahranjeni otac i brat. Greta ističe da joj je ostalo u dragom sjećanju to da se nikada nije pitalo šta si i ko si, te da su joj prijatelji poput Nade, Ljerke, Zrinke, Jasne, Amire, Hađage i drugih, pomogli da odraste na način na koji danas živi.
Njene uspomene iz Tuzle su, kaže predivne, a najljepše su one pred vjerske praznike.
“Bila sam jako aktivna i u crkvi dok sam bila u Tuzli, u jednom period kada nije moglo biti mnogo crkvenih aktivnosti, jer u to vrijeme nisu bile baš poželjne. Međutim, oni koji su bili katolici slavili su svoje praznike, pravoslavci svoje, muslimani svoje i jedva se čekalo kad će ko imati Bajram, kad će ko imati Božić, kad će ko imati Uskrs”, navodi Greta.
Njen životni moto je da se ljudi prihvate takvi kakvi jesu i da se od svakog čovjeka nešto novo može naučiti. Međutim, kaže ona, iako su mnogi poput njenog brata vjerovali da ne može doći do rata u Bosni i Hercegovini, mnoge ljude je ponijela bujica i izgubili su dušu. Greta trenutno sa kosovskim pasošem ne može putovati u BiH, jer nije na vrijeme izvadila bosanska dokumenta, a išla bi kaže, veoma rado.
“Prema tome, dragi moji Bosanci i moji dragi Kosovari, da se manemo svega, da se ne povodimo za lošim, da volimo jedni druge, jer vjerujte mi život je toliko kratak i nek nas prelazak u drugi život ne nađe nespremne po pitanju ljubavi i poštivanja jedni drugih”, kaže Greta Kacinari.
Ona svim hrišćanima čestita Uskrs, a dragoj braći muslimanima poručuje da su im njena vrata otvorena.
