U perspektivnom rudarskom gradu Akarmara, u današnjoj (nepriznatoj) Abhaziji, krajem sedamdesetih živjelo je najmanje 5.000 stanovnika. Danas ih je ostalo 35 te pokoja krava koje lutaju ulicama grada duhova kojeg “proždire” zelenilo i stabla.
Nevelik je to grad, ali vrlo elaborirane i impozantne sovjetske arhitekture. Danas u njega dolaze ponajviše turisti koje privlače ovakve bizarne lokacije.
U čitavoj je regiji, koja je također ispražnjena, živjelo oko 40.000 ljudi, a Akarmara je bila grad nedaleko od metropole Tkvarčeli. Relativno nov grad, građen sredinom sedamdesetih sada podsjeća na hiljade godina stare ruševine koje je savladala priroda, piše portal Past Remnants.
Dvije su stvari potjerale stanovnike, neisplativost industrije ugljena, pad SSSR-a te opsada grada Tkvarčeli od gruzijskih snaga početkom devedesetih, tokokom abhazijskog rata. Opsada je također značila da je Akarmara “odsječena” od ostatka svijeta jer postoji samo jedna cesta koja vodi ravno u Tkvarčeli. Čak 413 dana grad je bio prepušten sam sebi, a hranu su donosili Rusi i separatisti helikopterima.
Akarmara je, za razliku od Tkvarčelija, građena u brdima. Velike stambene zgrade gradile su se na planinskim vrhovima koji su sravnjeni.
Danas u velikim zgradama gdje bi trebale živjeti stotine porodica živi možda jedna. Fasade su otpale i ogolile metalne kosture zgrada. Beton je nagrizen ili ga više nema. Oni koji su tamo i ostali skidaju “komade” zgrada kako bi preprodavali materijale ili poboljšali svoje kuće. Nekolicina ljudi koja je preostala ljetne dane provodi tako da okolo vode turiste, i na brdu iznad napuštenog grada organiziraju partyje.
