U takvim okolnostima slabe posjete na bh. stadionima ne smiju čuditi. Iznenađenje bi bilo da je drugačije.
Problem nije nikakva vijest, tako je već godinama. No, sa sarajevskim Željezničarom recimo, situacija je drugačija jer ovaj klub, uz gradskog rivala s Koševa, ima ubjedljivo najveću navijačku bazu, a pamti i bolje, puno bolje – ne tako davno. U čemu je onda problem?
Premijer liga BiH: Zbog koga, zbog čega
Ili, u čemu su problemi jer veliki je broj razloga zbog kojih fudbalska publika sarajevske stadione zaobilazi na sve moguće načine. Slab kvalitet fudbala, loša infrastruktura, redovni huliganski ispadi, loša ili nikakva promocija događaja, višegodišnji nedostatak ‘nečeg novog’, ali i generalno (opravdano ili ne) katastrofalna klima koja već godinama okružuje domaće fudbalsko prvenstvo.
Da li lažu kada kažu da je Premijer liga najgora na svijetu?
Sve su to ozbiljni problemi koji prijete da Premijer ligu u potpunosti maknu sa svih fudbalskih mapa jer osim klubova koji su najveći krivci za loše, ni Fudbalski savez BiH kao organizator takmičenja nije bezgrešan.
Šta učiniti?
Korjenita reorganizacija takmičenja jedini je spas domaćeg klupskog fudbala. Kao i u svim normalnim sredinama, ligu bi trebalo voditi udruženje klubova, a ona objektivno, ne bi trebala brojati više od deset klubova. Bio bi tu ujedno krupan korak ka suštinskom rješenju problema s početka priče – slabe posjete na stadionima.
Za koga se igra Premijer liga?
Dok se nešto ne promijeni, i dalje ćemo iz vikenda u vikend uživati u najgorim utakmicama na svijetu gledajući najgore igrače na najgorim stadionima. I tako u nedogled. Ko još vjeruje u ljepše sutra bosanskohercegovačkog klupskog fudbala? Travnički huligani s pjesmom na usnama i zapaljenim sijenom na ”tribinama” ili hercegovačka goveda na stadionu u Posušju?
